„Tek sada, nakon što sam napisala ove retke, mogu podvući crtu i doista kazati: ja sam slobodna“, napisala je Natascha Kampusch na kraju svoje knjige, koja je tiskana u 50 tisuća primjeraka, a od jučer se prodaje u jedanaest zemalja. Četiri godine nakon što je pobjegla od svog otmičara Wolfganga Priklopila (44), Natascha je izdala autobigrafiju "3096 dana“ u kojoj opisuje više od osam godina fizičkog i psihičkog zlostavljanja i ponižavanja. Priklopil je Nataschu oteo 1998. kao 10-godišnju djevojčicu. Kampusch je iz zatočeništva uspjela pobjeći tek u kolovozu 2006., nakon čega se Priklopil ubio.
U knjizi u deset poglavlja iscrpno opisuje ne samo godine zlostavljanja i gladovanja kroz koje je prošla uključujući dan kada je oteta i dan kada je uspjela pobjeći i spasiti se nego i rastavu roditelja i teško djetinjstvo. Šokantna autobiografija dvadesetdvogodišnje Natasche otkriva i da ju je majka tukla bez razloga. „Ponekad bih dobila pljusku bez ikakvog razloga, ali očito s preventivnom primisli: Jednom ćeš već nešto napraviti“, opisuje Natascha bolno i ponižavajuće zlostavljanje svoje majke.
Prva noć
U drugom poglavlju, na dvadesetak stranica N. Kampusch otkriva potresne pojedinosti o otmici. „Prve noći nakon što me oteo tražila sam da me stavi u krevet, pokrije i ispriča priču za laku noć. Čak sam od njega zatražila da me poput roditelja poljubi prije nego zaspim kako bih se uvjerila da je sve oko mene normalno“, piše Natascha te dodaje da joj je Priklopil pročitao bajku „Princeza na zrnu graška“ te je poljubio u čelo. Prikopil joj je zaprijetio da će ju staviti u lance ako ne bude dobra.
Instalirao je kompjutor i agregat za 13-satnu opskrbu strujom preko dana kako bi imao potpunu kontrolu nad njom u tamnici. „Bilo mi je neobično pred njim stajati gola.... Trljao me je grubo kao da sam auto... Njegovao me je kao što se održava neki kućanski aparat“, piše u knjizi. Natascha je također otkrila da ju je Priklopil tjerao da ga zove „gospodar“ te da kleči pred njim. Govorio joj je da je oduvijek htio imati roba.
Strah od tragova
U jednom od poglavlja opisuje kako ju je izbo nožem. „Oštrica noža... zabila se u moje koljeno i ostala stajati tako. Osjećala sam kako mi krv teče niz potkoljenicu. Kad je to vidio, počeo je vikati: Ostavi to, napravit ćeš mrlju. Bojao se DNK tragova. Zabranio mi je plakati jer nije želio da ostanu tragovi soli. Kad bih plakala, jer si ne bih mogla pomoći, gušio bi me. Stavio bi mi glavu u kantu s vodom ako bih ostavila otisak prsta na staklenoj površini ili kvaki na vratima“, ispričala je Natascha.
Sa 14 godina Prikopil je Nataschu prvi put, vezanu plastičnim lisičinama, natjerao da spava zajedno s njim. „Nije riječ bila o seksu. Želio je jednostavno imati nešto uza što se može priljubiti“, tvrdi žrtva otmice, koja navodi da se tada pokušala prvi put ubiti. U završnom desetom poglavlju pod naslovom „Za jednog ostaje samo smrt“ opisuje svoj bijeg od otmičara 23. kolovoza 2006. godine. „Bio je to 3096. dan moga zatočeništva... Oboje smo bili u vrtu kuće u Strasshofu... Ja sam brala jagode kad je odjednom zazvonio njegov mobitel. Zadubljen u razgovor, okrenuo se i udaljio nekoliko metara u smjeru bazena.“ Natascha je tada pobjegla glavom bez obzira.
Svog otmičara Wolfganga Priklopila opisuje kao okorjelog ženomrsca i antisemita koji se divio Hitleru. Njemački Constantin Film 2011. godine počinje snimati film o Nataschi Kampusch koji bi se, prema najavama producenta, u kinima trebao pojaviti 2012.
hehehehehehe nema niceg, makar je knjigu napisao barem po novinama jedan od najboljih austrijskih mahera, kaj bi tek bilo da ju je pisao koji hrvatski novinar????