Tko će financirati naknade zaposlenika koji su na bolovanju dulje od tri godine trebalo bi se znati ovih dana, a dok prebacivanje odgovornosti za te pacijente između Ministarstva zdravlja i Ministarstva mirovina traju, jer oni su prema odlukama HZZO-a koje su donesene još 2009. godine trebali automatski nakon isteka razdoblja od tri godine odlaziti u invalidsku mirovinu, što Ministarstvo rada i mirovina ne želi prihvatiti, novac za 429 ljudi kao i plaće radnika na zamjeni isplaćuju poslodavci. U posebno su se lošoj poziciji našli obrtnici koje je zadesila dugotrajna bolest jer oni su poslodavci sami sebi.
Svjetski presedan
Prema sadašnjem zakonu, koji je na snazi od siječnja 2009. godine, HZZO je još lani prestao isplaćivati naknade za bolovanja dulja od tri godine jer je bivša uprava Zavoda smatrala da za to nema medicinskog opravdanja, te se tim potezom nadala smanjiti stopu lažnih bolovanja koja su prema tadašnjim procjenama državu stajala 300 milijuna kuna godišnje. Među pacijentima koji su na neprekidnom bolovanju u trajanju od tri do gotovo 10 godina za rad su najčešće onesposobile različite psihičke bolesti te bolesti kostiju i mišića, a ima i pacijenata koji nižu dijagnozu za dijagnozom. Jednu bolest izliječe, a uhvati ih druga.
– Nakon što pacijenti, svakih šest mjeseci, odu na komisiju HZMO-a koja mora procijeniti njihovu (ne)sposobnost za rad, vraćaju se sa zaključkom: bolest u fazi liječenja – rekao je tada za Večernji list dr. Strizrep. Nije mu, kazao je, jasno kako je moguće da su, unatoč izlascima pred komisiju, neki pacijenti na bolovanju ostali i dulje od deset godina.
– Takva su bolovanja upitna jer, medicinski, pacijent nakon određenog vremena provedenog na liječenju mora biti ili sposoban ili trajno nesposoban za rad – objasnio je tadašnju odluku bivši šef HZZO-a.
Kako neslužbeno doznajemo iz Ministarstva mirovina, takvo rješenje oni neće prihvatiti jer bi ono bilo svjetski presedan.
Teoretski uskraćen posao
Osoba koja je na dugotrajnom bolovanju je na liječenju, pa bi njezin automatski odlazak u mirovinu značio da joj se uskraćuje pravo da se, ako ipak ozdravi, vrati na posao. Slanje tih osiguranika u mirovinu smanjilo bi troškove zdravstvu, ali bi opteretilo mirovinski sustav. Takve radnike bi, smatraju, trebalo profesionalno rehabilitirati, obaviti procjenu njihove radne sposobnosti i pronaći im novo radno mjesto, ako na starom zbog zdravstvenog stanja ne mogu raditi.
Iz Ministarstva zdravlja, pak, doznajemo da su u tijeku izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje će omogućiti da naknade za dugotrajna bolovanja ponovo isplaćuje HZZO, no da se još uvijek ne zna ni kada će one biti gotove ni koliko će te naknade iznositi.
