Na Hrvatskim je studijima (HS) Marinko Šišak gotovo od njihova osnutka – 24 godine. Dapače, ondje je i doktorirao, a sve donedavno bio je zamjenik pročelnika i povjerenik za osiguravanje kvalitete, studijske programe i cjeloživotnu naobrazbu. No, nedavno je smijenjen. I to vrlo vjerojatno zato što pripada onoj, većinskoj, grupaciji profesora koji se zalažu da Hrvatski studiji dobiju status fakulteta. Kakva je sudbina te visokoobrazovne ustanove, tko je glavni krivac i zašto su Hrvatski studiji dovedeni do ruba, otkrio je za Obzor, u prvom intervju otkako je Hrvatskim studijima istekao rok za dostavu dokumentacije na temelju koje će se donositi konačna odluka o sudbini te ustanove. U toj je instituciji, kaže, sve svedeno na načelo podobnosti.
Ima li obrazloženja za smjenu?
Možda ima, ali ja ih nisam dobio. Do mene je došlo da je na Senatu rečeno kako je razlog smjene kolege Ninčevića i mene “zamor materijala”. Teško mi je protumačiti što bi to moglo značiti...
Vaša smjena nije jedini problem na Hrvatskim studijima. Od najbolje ocijenjenog visokog učilišta koje izvodi programe u društveno-humanističkom području Hrvatski se studiji sada bore za opstanak. Kakve su šanse da nakon 25 godina ipak ne stave ključ u bravu?
To najmanje ovisi o Hrvatskim studijima. Oni su, na žalost, prepušteni u ruke drugih. Ne zbog formalno-pravnih razloga u kojima odlučujuću riječ ima Agencija za visoko obrazovanje i Ministarstvo, nego zbog činjenice da su potpuno izgubili autonomiju odlučivanja unutar sebe i o sebi.
Prije tri godine, kad su Hrvatski studiji imali visok rejting, donesena je odluka da treba riješiti znanstveno-nastavni profil, ustroj i pravni status kako bi HS dobio status fakulteta. Proces je započet, no onda su Hrvatski studiji degradirani na odjel. Tko je glavni krivac?
Teško je protumačiti odluku tadašnjeg ministra Mornara koji je izdao pismo očekivanja u tom smislu. On je tražio da se riješi pravni status unutar Sveučilišta u Zagrebu, implicitno ciljajući na to da Hrvatski studiji postanu fakultet jer drugih oblika Sveučilište dosad nije imalo. Hrvatski studiji tada su bili sveučilišni centar, što ne odgovara njihovu ustroju i djelatnosti, pa je bilo razložno pretpostaviti da će se pretvoriti u fakultet. Rektorov Odbor koji je raspravljao o tome, na žalost, predvidio je neku “prijelaznu fazu” u formi sveučilišnog odjela. Uz problem zakonske suspektnosti takvog oblika, najveći je problem što “prijelazna faza” prijeti da se pretvori u trajno stanje.
Kako je stanje na studijima dovedena do sadašnje razine?
Na čelo Odbora i u njegov sastav uključeni su ljudi koji su opterećeni poviješću odnosa s tom institucijom. To su Ante Čović, trenutačno prorektor Sveučilišta, i Mislav Ježić. Obojica su bili uključeni u Hrvatske studije u njihovu početku i sudjelovali su u radu do 1995., kada su smijenjeni. Tada su Hrvatski studiji imali tri godine. Nakon 22 godine obojica se vraćaju na HS i ponašaju se paternalistički, očekujući da njihovo mišljenje bude presudno i ignorirajući sve one koji im u tom povratku u prošlost smetaju. Od njih potječe ideja o povratku Hrvatskih studija “izvornoj ideji” koja je velika prijetnja svim programima koje izvodimo. Ali HS više nema tri, nego 25 godina!
Rektor Damir Boras mogao je prekinuti agoniju da je pokrenuo postupak za dobivanje statusa fakulteta. Što mislite, zašto ništa nije poduzeo?
Rektor Boras više je puta obećao HS-u status fakulteta. Odustao je jer su ga najbliži suradnici, ljudi koje sam spomenuo, uvjerili da mora krenuti drugim hodogramom, a to je promijeniti program i identitet i tek nakon toga dati pravnu osobnost Hrvatskim studijima. Nisam siguran da rektor ima sve informacije i potpuni uvid u to što se zbiva na HS-u ili oko njega i da je upućen u cijeli postupak koji se odvija.
Što je prorektor Ante Čović trebao i mogao poduzeti za HS, a nije?
Prorektor Čović postao je tutor ili bolje reći prinudni upravitelj Hrvatskih studija. Na HS-u se ništa ne može dogoditi ako to ne odobri prorektor Čović. Čak ni izbor demonstratora na pojedinim predmetima! Suspendirana je svaka autonomija u odlučivanju o bilo kojem pitanju nastavne, znanstvene, a pogotovo kadrovske politike. Vrlo se pažljivo biraju i zapošljavaju novi kadrovi, dopuštaju ili zaustavljaju napredovanja u zvanjima. Sve se to radi pod egidom “interesa Hrvatskih studija” i njihove “svijetle budućnosti”. Svi mi koji smo sudjelovali u radu privremenog znanstveno-nastavnog vijeća mogli smo se u to uvjeriti.
Većina profesora s HS-a protivi se takvu stanju. Upozoravali su i na netransparentna zapošljavanja. Unatrag tri godine, koliko je na HS-u spornih ugovora o radu, naročito s ljudima koji ne zadovoljavaju uvjete za posao na koji su primljeni?
Poplava novih zapošljavanja krenula je prije desetak mjeseci i u tom razdoblju zaposlena su 22 nova djelatnika, s tim da su neki natječaji u tijeku i da će biti još zapošljavanja. Najčešće su odluke o zapošljavanju donošene bez prethodne elaboracije, bez analize potreba i opterećenju budućih zaposlenika. O novim zapošljavanjima nisu raspravljala vijeća odsjeka, a, koliko mi je poznato, ni upravna tijela Hrvatskih studija. To je na svim drugim fakultetima uobičajena praksa. Bilo je slučajeva da se nastavnik primi i tek onda se ide tražiti kako može ispuniti normu!!! Ili da se nastavnik primi na jedan odsjek, a kad natječaj završi da ga se zaposli na drugom odsjeku! Ali s druge strane, imate slučajeva da izvrstan nastavnik, za kojim postoji objektivna potreba i koji ima normu, ne može dobiti povećani angažman s 50 posto na 100 posto! Ili da privremeno vijeće donese odluku o natječaju i imenuje povjerenstvo, ali da se natječaj nikad ne raspiše jer se dotični zaposlenik zamjerio nekome od malog broja moćnika nekom svojom izjavom, gestom, objavom posta na Facebooku. Sve se to prati i analizira u nekim centrima koji prate i prikupljaju takve podatke. Uvedeno je načelo podobnosti, a ne sposobnosti i zbog toga nam nastavnici odlaze. Ili na druge institucije, ili, kao što je jedan perspektivni mladi znanstvenik iz rezignacije napravio prije nego što mu je istekao ugovor, na biro za zapošljavanje.
Nije li vas strah da biste zbog izgovorenog mogli dobiti tužbu, kako ju je od rektora Borasa nedavno dobio i jedan od studenata Hrvatskih studija?
Sveučilišta su prostor slobode. Za tu autonomiju izborila su se davno, u 13. stoljeću. Nije se bilo lako oduprijeti svjetovnim, a poslije i crkvenim vlastima. Te tekovine razvijene su i potvrđene u svim suvremenim demokratskim društvima. Rektor koji to ne poštuje i razvija nije dostojan svojih insignija jer one bi morale biti garancija časti i čuvanja sveučilišnih tradicija i sloboda. A mi nastavnici moramo studente učiti Lincolnovu načelu da je jedna od najvećih ljudskih sloboda “sloboda od straha”! Ako sveučilišni nastavnici i studenti budu proučavali zakone prije nego što progovore, kao što im savjetuju naši čelnici, ideja sveučilišta je mrtva!
Pamtite li da se igdje dogodilo da zbog izjave novinarima Sveučilište studentu zaprijeti tužbom?
U demokratskim zemljama ne. Naravno, poznato nam je iz totalitarnih sustava da su studenti završavali u zatvorima. Toga čak i danas ima ondje gdje studenti sudjeluju u nasilnim političkim prosvjedima ili manifestacijama. Ali da netko dospije pred suca zbog izgovorene sumnje, dakle, čak ni konstatacije, to prelazi sve moje kognitivne kapacitete! Mislim da je riječ sramota najbolja označnica za takav čin! Teško će se zagrebačko Sveučilište oprati od te ljage koju je nanijelo samom sebi.
Ni u jednoj visokoobrazovnoj ustanovi nema toliko problema. Vi u svojoj imate čak i provale u prostore studentskih udruga! Je li završila istraga o tome? Jesu li pronađeni odgovorni?
Studenti su izbačeni iz prostorija koje su imali, a nisu dobili nove koje im je rektor prije više od godinu dana osigurao. Dogodilo se to zbog samovoljne odluke sadašnjeg privremenog pročelnika Marija Grčevića da prostorije namijeni za nešto drugo i da ih ni pod koju cijenu ne da studentima. On ne samo da je time prekršio obećanje koje je dao studentima, nego je prevario rektora i promijenio njegovu odluku. Međutim, ne da zbog toga nije snosio nikakve posljedice, nego je štoviše dobio i novac za uređenje tih prostora, ali za sasvim druge svrhe! S druge strane, kad je provaljeno u studentske prostorije, nije ih došao pogledati, nije izrazio žaljenje, nije barem kurtoazno poželio da se brzo nađu i osude krivci za te provale! Ali je brzo inicirao podizanje tužbe protiv studentove hipotetske izjave! Vrlo je to čudno i vrlo sumnjivo.
Tko upravlja HS-om?
Ovoga trenutka najviše tijelo upravljanja na Hrvatskim studijima, barem formalno, jest privremeno znanstveno-nastavno vijeće. Međutim, u tom vijeću koje broji 40 članova, sjedi manje od 20 zaposlenika Hrvatskih studija u znanstveno-nastavnim zvanjima! To je jedinstven slučaj rekao bih ne u Hrvatskoj nego u svijetu, da o jednoj sveučilišnoj sastavnici odlučuju zaposlenici drugih fakulteta, instituta, umirovljenici, administrativno osoblje, zaposlenici Rektorata.... Svi ostali nastavnici, a ima ih još šezdesetak isključeni su iz odlučivanja. Dobivaju informacije post festum, na mrežnim stranicama Hrvatskih studija. Sve sjednice održavaju se izvan sjedišta fakulteta, na Rektoratu. Sada se čak i u radna tijela Hrvatskih studija imenuju nastavnici s drugih fakulteta. Prema čudnim kriterijima imenuju se i dužnosnici, predstavnici u sveučilišnim tijelima itd. Sve to dovelo je do mučne situacije u kojoj se nastavnici osjećaju sputano, dezinformirano, stvorila se atmosfera napetosti, sumnjičenja, demotiviranosti. Mislim da to i studenti osjećaju.
Hrvatski studiji osnovani su kao alternativa Filozofskom fakultetu. Mnogi misle da nam dvije vrlo slične visokoobrazovna institucije i ne trebaju...
Često sam isticao, posebno kad smo bili susjedi Filozofskom fakultetu, da su oni robna kuća, a mi malo veća trafika. Takav je odnos dugo trajao. Međutim, on je urodio obostrano korisnim posljedicama: Hrvatski studiji trudili su se biti što bolji, a to je prisiljavalo i Filozofski fakultet na kvalitetniji rad. Studenata je uvijek bilo dovoljno i za jedan i za drugi program. Mislim da smo u konačnici mi profitirali jer su se i nastavnici i studenti htjeli dokazati, a to je pokazao reakreditacijski postupak. Na žalost, iako smo ocijenjeni bolje, trajnu dopusnicu dobio je Filozofski fakultet, a mi pismo očekivanja. Nakon 25 godina mislim da smo dokazali da smo potrebni i da radimo kvalitetno. Imamo svoje specifičnosti koje nas razlikuju od drugih i modernije studiranje. Iz faze oštre konkurencije FF-u odavno smo prešli u fazu suradnje. Naši nastavnici rade na Filozofskom, profesori Filozofskog kod nas, pet kolegica na psihologiji zaposlene su pola radnog vremena na Filozofskom, a pola na HS-u, i tu više nema nikakvih tenzija.
Ako se iduće godine donese odluka o službenom ukidanju HS-a, što će biti sa studentima?
Ne mogu ni zamisliti da će se to dogoditi. Mislim da to nije realna opcija. Puno je važnije pitanje što će se dogoditi s njihovim programima, a to je krucijalno pitanje oko čega nastavnici i studenti imaju tek škrte naznake. A ono što znamo nimalo nije umirujuće. Naime, sveučilišni moćnici odlučili su sve djelatnosti HS-a složiti u jedno znanstveno polje, interdisciplinarno polje “hrvatski studiji”. Namjeravana promjena zakona oko definicije “sveučilišnog odjela” nije uspjela pa je nužno osigurati legitimitet donesenim odlukama. Naknadno, dakako, ali iz prakse znamo da nitko od toga neće praviti problem i da će sveučilišna zajednica to prihvatiti kao normalno. Naznake koje dobivamo govore da će se i programi preurediti prema tom polju. Primjerice, studij filozofije postao bi studij “filozofije i kulture”! Prije 25 godina, kad su osnivani, Hrvatski studiji trebali su poslužiti integraciji zagrebačkog Sveučilišta. Taj eksperiment i voluntaristička zamisao vidimo kako je završila – fakulteti su ojačali i Sveučilište je miljama daleko od integracije. A HS je završio u slijepoj ulici i na marginama Sveučilišta. Sada se ide u još veći revolucionarni zahvat – na destruiranje etabliranih struka i na njihovo relativiziranje. Dakle, preko hrvatske mladosti, studenata i njihovih sudbina provodi se eksperiment s vrlo neizvjesnim posljedicama za sve, osim za studente Hrvatskih studija koji studiraju ili će upisati te programe. Oni će protiv svoje volje biti pretvoreni u pokusne kuniće. Inicijatorima i glavnim kreatorima te politike neće se dogoditi ništa: ostat će na svojim fakultetima i u svojim strukama! Ja bih to nazvao sveučilišnim gerontološkim ekshibicionizmom.
Aktualna je i reforma obrazovanja. Je li Bolonja unaprijedila ili unazadila visokoobrazovni sustav?
Bolonjski sustav realnost je europskoga visokog obrazovanja. Sudjelovao sam u uvođenju Bolonje na Hrvatske studije i pratio njezinu implementaciju u visokom obrazovanju kod nas. Velike zemlje koje su također primijenile Bolonju možda su imale klasične institucije i spasile su se, barem dijelom od negativnih posljedica Bolonje. Mi, nažalost nismo imali izbora, Bolonja je primijenjena i u Puli, Osijeku, Dubrovniku i Zagrebu. Bez ostatka, bez provjere. Ali, Bolonja je otvorila studentima europska vrata, otvorila je Hrvatsku Europi, stvorila takozvane “erasmus Europljane“. Teško je odvagnuti pozitivne i negativne strane i donijeti pravorijek. Učinci Bolonje još uvijek, nakon dvanaest godina primjene, nisu ozbiljno evaluirani u hrvatskome visokom školstvu.
Što treba mijenjati na fakultetima?
Zakon o visokom obrazovanju iz 2003. temeljen je na koncepciji integriranog sveučilišta. Međutim, deklarativno je to prihvaćeno, ali je Statut Sveučilišta u Zagrebu učinio fakultete i njihovu pravnu osobnost, a time i autonomiju, nedodirljivom i neosporivom. Jedina institucija izložena utjecaju zajedničkih sveučilišnih tijela bili su Hrvatski studiji koji su ujedno imali najmanji utjecaj na tu politiku. Ideja integriranog sveučilišta teško može zaživjeti na zagrebačkom Sveučilištu bez radikalnijih zahvata – primjerice uvjetovanjem budžeta ili podjelom neučinkovitog sveučilišta na više manjih.
Nisu li ova događanja na studijima “šah-mat” pozicija za aktualnu ministricu koja će donijeti konačnu odluku o Hrvatskim studijima. Ako da dopusnicu, krši zakon jer studiji nisu zadovoljili uvjete, ako se odluči za zatvaranje, uništila je jednu obrazovnu instituciju?
Aktualna ministrica Blaženka Divjak svakako nije u nimalo jednostavnoj situaciji. Iz njezinih izjava da se iščitati da je ona toga svjesna i da nastupa odmjereno i zrelo. Hoće li Agencija za visoko obrazovanje procijeniti dovoljnim ono što će joj Sveučilište predočiti kao ispunjavanje uvjeta iz ministrova pisma očekivanja, ovisi i odluka ministrice. Rektorat ide koncepcijom da se napravi elaborat o učinjenim i namjeravanim postupcima u ispunjavanju uvjeta iz pisma očekivanja. Koliko će to biti uvjerljivo Agenciji, teško je reći. Primjerice, eksplozija novih zapošljavanja prikazuje se kao jedan od ključnih argumenata. Ali, gle paradoksa, u pismu očekivanja nisu tražena nova zapošljavanja jer je procijenjeno da HS ima dovoljno nastavnika!
Iduće godine su i izbori za rektora Zagrebačkog sveučilišta. U utrci su dva kandidata. Zaslužuje li rektor Boras još jednu šansu?
Hrvatski studiji životno su zainteresirani za rezultate tih izbora. I tu je teško biti objektivan. Sadašnji rektor poduzimao je niz akcija oko Hrvatskih studija. Njegov protukandidat vrlo često upozoravao je na nelogičnost, netransparentnost, nezakonitost nekih odluka i postupaka. Posebno je to došlo do izražaja kada je Senat usvojio nulte kvote za filozofiju, a onda ih mjesec dana poslije opet vratio. Pokazala se tu nezrelost glavnog upravljačkog tijela Sveučilišta koje je velikom većinom glasalo i za jednu i za drugu odluku, a odlučivat će i o izboru novog rektora jer mu je i to u nadležnosti. Bez obzira na Hrvatske studije, volio bih da bude izabran rektor koji će ponuditi viziju i dati novi impuls zagrebačkom Sveučilištu te pomaknuti stvari iz sadašnjeg stanja koje nije dobro i koje rezultira sve lošijim rangom na svjetskim listama. Oko toga hoće li to ponuditi ijedan od kandidata, a posebno hoće li moći nešto napraviti, ja sam skeptičan. Stvari će se promijeniti ako pritisak dođe izvana jer stanje je takvo da visoko obrazovanje sve više košta, a čini se da je sve neracionalnije i neučinkovitije. Ne bih volio da glasovi fakulteta odu kandidatu koji im je obećao novi krov, sanaciju grijanja ili koje mjesto više za emeritiranog profesora.
Pogledajte i galeriju: Pixsellove fotografije godine - trenuci koji su obilježili 2017.
jugožgadija minira hrvatske studije