Kod jednih cijene iste “i na otocima”, kod drugih i dvostruko više – najzornije ovih dana dočarava primjer maslaca od 250 grama koji se u jednom trgovačkom lancu u Rapcu prodaje za vrtoglavih 27,99 kuna. Zna li se da je njegova prosječna cijena u Zagrebu, primjerice, 13,99 kuna, iako se na čestim “akcijama” može naći i za manje od 9 kuna, reklo bi se da dio trgovaca na takvim cijenama bezobrazno zarađuje.
Tri godine deflacije
Tim više što u veleprodaji, prema TISUP-u, 250 g maslaca u prosjeku stoji 7,88 kuna. Uvozni, s kojim se najčešće i licitira, nerijetko košta i manje od 6 kn, dok mljekare poput desinićke Veronike svoju kvalitetu u veleprodaji ne daju ispod 13 kuna pa svejedno, ni nakon što trgovci “uberu” svoje, ne košta više od 19 kn. Barem koliko oni znaju, kaže nam direktor Veronike Mladen Šurbek. Za više cijene domaćeg maslaca “zaslužne” su i više cijene otkupa litre mlijeka od prosjeka EU, oko 2,50 kuna. No zna li se kako većina hrvatskih i drugih mljekara EU pliva u viškovima maslaca, čemu su kumovali ruski embargo i hiperproizvodnja nekih zemalja nakon ukidanja mliječnih kvota – a RH je već treću godinu u deflaciji – veleprodajne cijene kilograma maslaca samo u godinu dana s 36,65 pale su na 32,25 kn, za gotovo 4,50, a u odnosu na 2013. čak 9,23 kune, statistika je Croatiastočara.
Poštena praksa kao mit
– To znači da su cijene i u maloprodaji trebale padati. No na nesređenom tržištu poput hrvatskog, na kojem nema kodeksa poštene trgovačke prakse, kamoli zakona, sve je moguće – kaže direktor Croatiastočara Branko Bobetić.
U nekim trgovačkim lancima objašnjavaju kako cijene proizvoda u priobalju i na otocima poskupljuju u pravilu do 30%, ovisno o formatu trgovina, lokaciji, najmu, sezonskom poslovanju, distribuciji i logistici... No u uvjetima kad nemaju konkurencije ili se roba dobro prodaje i po astronomskim cijenama, pravila očito nema niti za to ima sankcija, tvrdi Igor Vujović, predsjednik Udruge Potrošač.
– I “jedna zemlja, jedna cijena” ima drugu stranu medalje zna li se da su cijene istog lanca niže u okruženju. No u pravilu vrijedi poslovica “što južnije, to tužnije” – odgovara Vujović, koji potrošačima savjetuje da “bezobrazno” visoke cijene prijave tržišnoj inspekciji, no na trgovce će najlakše utjecati budu li bojkotirali njihovu robu i kupovali je negdje drugdje.
Početak članka:"...u JEDNOM trgovačkom lancu u Rapcu...", zahtijeva trenutan prekid čitanja. Ima li taj "JEDAN lanac" svoj naziv? Ima li javnost (potrošači) pravo znati tko ih to podsitno potkrada? Ima li budući domaći gost Rapca pravo to znati, da bi, ako se radi o (pretpostavljam) domaćem monopolističkom lancu u kojem akcija nikad ne prestaje (K+), mogao torbe prije puta napuniti jeftinim (oko 9 kn) maslacem iz Interspara, Kauflanda, Bille i Lidla, koji jamče iste cijene na cijelom teritoriju RH (bez stupidnih obrazloženja JEDNOG lanca da je na "moru skuplje zbog dostave" ???) ? I tako ne dati da ga "JEDAN trgovački lanac" zajebaje u zdrav mozak? Boji li se novinarka i uredništvo da bi objavljivanje naziva "JEDNOG lanca", koji tako očito i bezočno pljačka kupce, za posljedicu imalo tužbu tog "JEDNOG lanca"? Za što? Klevetu? Narušavanje "poslovnog ugleda"? Ili "JEDAN trgovački lanac" plaća masne pare za oglasni prostor u VL, pa nije zgodno naljutiti uglednog klijenta? Ili pak, dok se ne plati, nema reklamiranja, pa ni negativnog? Kako poslušati savjet g. Vujovića o bojkotu, kad javnost, zahvaljujući ovakvim člancima, ni ne zna koga ili što bojkotirati? Kako pučanstvo Rapca, koje nekim čudom nije uključeno u masovnu deračinu turista, živi u srpnju i kolovozu? Bez maslaca? Na margarinu? Maslu? Vade li iz škrinja zalihe maslaca kojeg su nagomilali zimi, kupljenog po normalnim, a ne pljačkaškim cijenama? Kako naši primorci Švabi, Francuzu, Holandezu, itd. koji se malo kuže u tečaj i odnos životnog standarda, plaća i cijena u Hrvatskoj, objašnjavaju da za fruhstuck na fetu kruva mažu najskuplji maslac na svijetu? Sve su to pitanja na koja je članak trebao dati odgovor. Nažalost, i uobičajeno - nije!