Dogovor lidera triju pobjedničkih stranaka na proteklim lokalnim
izborima, koji je naišao na snažnu potporu Europske unije, mogao bi se
pretvoriti u još jednu propuštenu priliku za BiH ako oporbeni SDP u
državnom Parlamentu ne podrži konkretna rješenja koja će proizići iz
sporazuma Tihić-Čović-Dodik.
Glas birača
Potpora tome sporazumu, koji je najozbiljniji politički dogovor u BiH
nakon neuspjelog usvajanja “travanjskog paketa” ustavnih promjena,
mogla bi označiti i ulazak SDP-a u vlast.
Mnogo je razloga zbog kojih bi to bilo dobro za budućnost BiH. To bi,
prije svega, bio dokaz da se uvažava glas birača, a oni su se na
proteklim lokalnim izborima u velikoj mjeri opredijelili upravo za SDA,
SNSD, HDZ BiH i SDP. Programe, politiku i kadrove te četiri stranke
prepoznala je ogromna većina građana BiH kao najbolje. Stoga je na
njima i najveća odgovornost za političke odluke koje treba donijeti.
Da te četiri stranke imaju mnogo više zajedničkog nego što se to iz
dnevnopolitičkih izjava njihovih predstavnika može zaključiti jasno je
iz činjenice da su SDA, HDZ BiH, SNSD i SDP bili na istoj strani kada
se odlučivalo o nekim drugim bitnim pitanjima za budućnost BiH.
Drugi vrlo praktičan razlog za takvu prekompoziciju parlamentarne
većine vrlo je jednostavan - četvorica će se lakše dogovoriti od
šestorice. Iskustvo iz protekle dvije godine vladavine “šestorke”
pokazalo je da ona ne funkcionira i zbog unutarnacionalnih borbi,
Pet glasova
Tihića i Silajdžića, Dodika i Ivanića. Uz sve to, SDP u vladajućoj
koaliciji donio bi i “matematičku stabilnost” vlasti.
Pet glasova te stranke u Zastupničkom domu Parlamenta BiH vladajućoj bi
koaliciji osiguralo potporu 24 zastupnika, što je više nego stabilna
većina u tijelu koje broji ukupno 42 zastupnika.
Omjer snaga u Domu naroda bio bi još povoljniji. Tako bi se odluke
donosile lakše i brže, što je vrlo bitno u procesu europskih
integracija. Ono što stoji na putu takvoj koaliciji su osobne sujete.
VLAST
