Svaki deseti hrvatski radnik, što bi, pretoči li se na ukupnu zaposlenost, bila oko 161 tisuća radnika, namjerava tražiti posao u inozemstvu u idućih godinu dana, svaki peti aktivno traži novi posao kako bi promijenio sredinu u kojoj radi, a još četvrtina njih to planira učiniti u sljedećih godinu dana. Pokazalo je to brzinsko istraživanje što ga je prošle godine proveo Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na uzorku od 500 radnika da bi otkrio je li i do Hrvatske došao val masovnog napuštanja posla, s kojim se razvijeni svijet suočio nakon pandemije.
Hrvati isto odlaze
I odgovor je pozitivan, možda ne u tim razmjerima kao što sugerira istraživanje na malom uzorku, ali svakako je dovoljno veliko da više nijedan poslodavac ne može mirno spavati. Osim onih koji daju otkaze, zapadno tržište rada trese još jedna groznica, a to je tiho odvikavanje od posla, quiet quitting, koji prerasta u sveopći pokret oslobađanja od rada. Izgaranje na poslu i od posla više nije u modi, pa "kviteri" odrađuju minimum koji se od njih očekuje i okreću se privatnom životu. Nema prekovremenih sati, nema osobne inicijative, nema uskakanja drugima u pomoć...
Jesu li se i Hrvati priklonili pomodarskom trendu s društvenih mreža te potiho odrađuju samo ono što moraju, možda vođeni i dobro poznatom filozofijom s ovih prostora da "ne može poslodavac toliko malo platiti radnika koliko on može malo raditi"? Profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Zvonimir Galić kaže da nema konkretnijih istraživanja tog fenomena, no taj je odsjek prošle godine testirao kako prolazimo s otkazima od strane radnika koji su poharali američko tržište rada. Pokazalo se da razmišljanje o promjeni posla, pa i države, nije osamljen, nego masovan fenomen i kod nas. Promjeni posla skloniji su mlađi ljudi te oni čija su mjesečna primanja u kućanstvima manja od 10 tisuća kuna. No, glavni razlog zašto ljudi žele novi posao loša je kvaliteta trenutačnog posla. Radnici koji su zadovoljni sigurnošću, mogućnostima razvoja, smislenošću posla, socijalnim odnosima na poslu te ravnotežom poslovne i drugih životnih uloga u manjoj mjeri traže novi posao, ističe Galić. U veljači se, inače, zaposlenost u Hrvatskoj povećala za šest tisuća u odnosu na siječanj. Galić prati i što je dovelo do quittinga, odnosno rada smanjenom motivacijom.
– Sve je to posljedica stanja na tržištu rada jer nema zemlje u kojoj ne vlada potražnja za radnicima – kaže Galić. Zbog demografskih razloga mladi ljudi koji sada ulaze u svijet rada mogu više izvolijevati nego što su to mogle generacije njihovih roditelja. Premda se pojava tihog odvikavanja od rada uglavnom veže uz mlađe ljude, Galić kaže da tim tvrdnjama ne bi pridavao veću važnost jer su prigovori starijih generacija na mlađe koji dolaze uobičajeni te ih se može naći od klasične grčke literature nadalje.
Jača pozicija radnika
– Klatno je s poslodavaca prešlo na zaposlenike, koji sada imaju veću moć pregovaranja. Mi koji se bavimo upravljanjem ljudskim potencijalima svakodnevno se susrećemo s upitima poslodavaca kako da povećaju motivaciju radnika. Mene su poslodavci tek sad počeli pažljivo slušati, a dvadeset godina bavim se upravljanjem ljudskim resursima. Poslodavcima su danas radnici tema broj jedan – ističe Galić. Stoga će da bi dobili isti rezultat, u budućnosti morati puno više ulagati u radnike.
U razdoblju visoke nezaposlenosti tvrtke se nisu previše bavile motiviranjem radnika, no danas ima sektora gdje se doslovce tuku za radnike, a dobit će ih onaj tko prednjači s pozitivnom praksom.
Pandemija je bila prekretnica za mnoge procese, od rada od kuće do toga da su ljudi počeli značajnije tražiti balans između privatnog i poslovnog života.
– U podlozi svega je situaciji na tržištu rada – kaže Galić.
VIDEO: Ova tri fakulteta veliki su hit među maturantima. Jedan je i iznenađenje, a ima samo 20 upisnih mjesta
Cekaj. Zelis reci da mladi ne zele raditi 12 sati dnevno, bez slobodnog dana, do 68. godine kad ce lijepo umrijet kao milijunasi? Nego zele manje love i zivjet zivot? Ja sam totalno zapanjen.