Nakon što smo dva desetljeća gledali odlazak u stečaj i propadanje tvrtki, među kojima su mnoge imale dobre izglede za oporavak, sad je vlast otkrila novi čarobni štapić za dovođenje građana u red: osobni bankrot! Pa je među mjerama za oporavak posrnuloga gospodarstva i države koja ne plaća svoje račune uvršten i osobni bankrot. Doduše, koordinacija između Markova trga i ministarstava i nije bila prejaka pa u Ministarstvu pravosuđa – koje treba pripremiti zakon o osobnom bankrotu – napominju da bi taj zakon mogao biti donesen najranije do kraja ove godine, iduće dvije godine bi se pripremala provedba, pa bi prvi Hrvati mogli proglasiti bankrot tek 2013. godine. A dotle se možda i uvidi da ni bankrot ne mora biti najbolje rješenje.
>>Dužnik iz Siska: Dužničko ropstvo je pakao, Dužnik iz Poreča: Mene bi bankrot spasio
Sve na kredit
Doduše, mnogi Hrvati neoprezno su utonuli u dugove pa su se ukupno zadužili čak oko 120 milijardi kuna, od čega je samo 40 milijardi uloženo u trajne vrijednosti, stanove i kuće, dizanjem stambenih kredita. Sve ostalo je otišlo na čistu potrošnju, oko 40 milijardi na automobile, a ostalo na sve što kupujemo na kredit, od ljetovanja i zimovanja do namještaja i odjeće. Zato je sasvim sigurno vrijeme da se otrijeznimo i odolimo još jednom pozivu na potrošnju koju ćemo, ako budemo mogli, platiti jednom u budućnosti.
Doduše, kriza je već učinila svoje – lani je prvi put, oko tri posto, opao iznos kredita koje uzimaju građani, naročito za vozila i preko kreditnih kartica. Međutim, pitanje jest je li upravo osobni bankrot mehanizam koji će dovesti u red financije mnogih od barem 30 tisuća građana koji su na rubu propasti. Jer, primjer iz SAD-a je jako opominjući i govori da, slično kao što su mnoge tvrtke koje su otišle u stečaj na kraju likvidirane, tako i osobni bankrot, umjesto otrežnjenja i sređivanja nečijeg života, može praktično značiti njegovu likvidaciju iz društva i bilo kakvog pristojnijeg života.
Banke nude odgode
Dok država smišlja načine, mnoge financijske institucije već pribjegavaju individualnom rješavanju problema s neplatišama.
Tako neki kartičari dugove klijenata koji su zapali u nevolje prepuštaju na brigu posebnim agencijama koje sa svakim dužnikom redovito kontaktiraju i pokušavaju ugovarati postupnu otplatu dugova. I banke to čine, dogovarajući s klijentima razne vrste prolongacija i reprograma, jer ni njima nije u interesu da prodaju nečije stanove, koje je danas uostalom i jako teško prodati, i dođu na loš glas kao institucije koje tjeraju ljude na cestu. Zanimljivo je da je još 2008. godine jedan od sindikalnih vođa, Ozren Matijašević, šef Hrvatske udruge sindikata, predlagao Vladi uvođenje bankrota i za građane. Matijašević procjenjuje da je u nas u ovom trenu 30 tisuća građana koji bi mogli biti na rubu propasti, no da bi bankrot možda moglo proglasiti najviše 5000 ljudi.
Stručnjaci za stečaj iz desetak zemalja koji su lani sudjelovali na skupu o tome u Dubrovniku složili su se da je osobni stečaj zapravo samo jedno od mogućih rješenja za dužnika i vjerovnike, najozbiljniji po posljedicama i najskuplji jer angažira profesionalce koji će voditi osobni bankrot tih građana. U Hrvatskoj bi trebalo, pretpostavlja se, oko 300 skrbnika ili stečajnih upravitelja.
Zdravko, u Njemackoj su skitnice zdravstveno osigurani, pomoc isto primaju, drugo je Amerika, Njemacka je ipak po tom pitanju puno sredjenija