Prošle je subote ruska oporba na ulice Moskve izvela 20 tisuća ljudi koji traže poštene lokalne izbore u rujnu, a ljutiti oporbenjaci prosvjedovat će i danas. Dan poslije u Sankt Peterburgu ubijena je LGBT aktivistica Jelena Grigorjeva. Talijanski ministar Matteo Salvini mora pak odgovarati na pitanja financira li Rusija njegovu desnu stranku Ligu. Upravo u vremenima velikih previranja na političkoj sceni te zemlje i rastućeg utjecaja države u inozemstvu Večernji je list posjetio Moskvu.
Na ulicama grada kao da teku dvije paralelne Rusije: s jedne strane šeću tetovirani mladi ljudi koje se može sresti u svakom dijelu svijeta, koriste globalne aplikacije na mobitelima te piju kavu u Starbucksu. S druge strane, vrlo slabo općenito poznavanje engleskog jezika te nepovjerenje prema zapadnjacima kao da su malo odgodili učinke globalizacije. No, mnogi Rusi pravu globalizaciju nisu nikada ni htjeli prihvatiti.
Pobuna na ulici
U razgovoru s ljudima odmah smo se uvjerili: unatoč svim grandioznim političkim pričama, pravi su problemi Rusa prilično obični. Plaće, korupcija, mirovine... Ruse zanimaju više od geopolitičkih igara koje vlada predsjednika zemlje Vladimira Putina vrlo često sasvim uspješno igra.
Za usporedbu, minimalna plaća u ovom trenutku u Rusiji iznosi 150 eura, a u Hrvatskoj oni s najmanjim primanjima moraju preživljavati s čak tri puta većim iznosom, 500 eura. I dok se spajanje kraja s krajem za one koji imaju takve plaće čini kao čarolija u Hrvatskoj, u Rusiji je ono gotovo nezamislivo. Cijene u Moskvi, u kojoj su, valja reći, i plaće mnogo više nego u ostatku zemlje, tek su nešto niže od Hrvatskih.
Pivo u dućanu košta oko sedam kuna, jednako kao i Coca-Cola (u bočici od pola litre) ili zubna pasta, ali pivo je u gradskim pivnicama možda i skuplje od onog u Zagrebu, i košta oko 20 kuna. Nije nezamislivo čak i naći kavu za više od 20 kuna u običnom kafiću.
Isto tako, realne plaće u zemlji padaju već pet godina, sve otkad su vlade zapadnih zemalja Rusiji uvele sankcije zbog agresije na Ukrajinu i pripajanja Krima. Medijalna ili srednja plaća, ona od koje pola zaposlenih zarađuje više, a pola manje, iznosi oko 3600 kuna. No, nisu najveći bijes građana pobudili iznosi koje Rusi dobivaju svakog mjeseca, nego trenutak kada im je prošle godine vlada rekla da će uskoro u mirovinu ići znatno kasnije nego dosad. Muškarce je obavijestila da će ubuduće u mirovinu ići sa 65, a ne 60 godina kao dosad, dok se ženama granica pomaknula još više, s 55 na 63 godine.
Uslijedili su golemi prosvjedi zbog kojih je vlada morala smanjiti dob za žene na 60, a rejting je Putinu u srpnju pao na, za trenutačne uvjete u Rusiji, rekordno niskih 48 posto. Samo četiri mjeseca prije te mjere, na predsjedničkim je izborima osvojio 77 posto glasova. Tih 77 posto dokazuje i da za situaciju u kojoj žive, čak i ako je smatraju lošom, ne drže nužno odgovornom vlast.
– Ma nije to Putin kriv. Ljudi koji žive u Rusiji žele imati sve, a ne bi radili za to – vrlo nam je dobro na ulicama Moskve 26-godišnji Bogdan Butim demonstrirao razmišljanje pobornika vlade, koji je istodobno prilično razočaran situacijom u svojoj zemlji. Inače je iz grada Arhangelska, na sjeveru Rusije, a u glavni je grad Moskve stigao zbog posla vezanog za dijamante.
– Moskva nije dobar pokazatelj Rusije, u ostatku se zemlje živi mnogo gore. Ljudi u ovoj državi nemaju puno novca, ali zato svuda ima korupcije. No, oni koji stalno prosvjeduju možda misle da bi bilo dobro da naša vlada izgleda kao neke druge u Europi, a ja ne mislim tako – rekao nam je Butim, koji prosvjednicima zamjera još jedno:
– Mi smo Rusi opušteni i otvoreni, a njima stalno nešto nije po volji. To nije u našem duhu – rekao je ovaj mladić čija politička mišljenja očito dijele mnogi u zemlji.
U Rusiji se ekonomsko stanje u posljednje vrijeme polagano popravlja nakon vrlo teških godina poslije sankcija. Još 2015. gospodarstvo je zemlje usporilo čak 2,8 posto, a palo je i sljedeće godine, 0,2 posto. No, u 2018. motor se zahuktao, a ekonomija je rasla 2,3 posto, najviše u posljednjih pet godina. Zato je ruski predsjednik početkom ove godine donio plan prema kojem bi, ako ga ispune, do kraja njegova mandata 2024. ruska ekonomija mogla ući među prvih pet najvećih ekonomija na svijetu.
Trenutačno je tek 12. Kako u Rusiji sve mora biti veliko, u tom grandioznom planu ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstveno osiguranje, stavka “rashodi” iznosi 390 milijardi američkih dolara. One Moskovljane koji jesu ljutiti na vladu i predsjednika svoje zemlje trenutačno muči ipak nešto drugo. U rujnu se održavaju izbori za gradski parlament, a da bi se na njima natjecali kandidati su morali prikupiti pet tisuća potpisa. Gotovo svim Putinovim kritičarima onemogućeno je kandidiranje jer je izborna komisija došla do zaključka da su neki potpisi lažirani, a “izvisila” je i Ljubov E. Sobol, suradnica lidera opozicije Alekseja Navalnog.
Ubojstvo aktivistice
Velik se broj Moskovljana pobunio te se prošle subote okupilo čak 20 tisuća ljudi. I dok je prosvjed prošlog tjedna predvodio Navalni, na današnjima koji bi se trebali održati ispred gradske vijećnice u Moskvi, njega tamo neće biti. Jer je u srijedu uhićen i osuđen na 30 dana zatvora zbog organizacije prosvjeda bez dozvole.
Osim lokalne politike, zemlju je zatresao još jedan šok prošlog vikenda. U nedjelju je LGBT aktivistica Jelena Grigorijeva pronađena mrtva u Sankt Peterburgu. Ubodena je nožem osam puta i zadavljena. Policija je uhapsila osumnjičenika te je rekla da motiv nije povezan s njezinim aktivizmom, već se radilo o nasilju unutar kućanstva. No, samo dva dana prije ubojstva objavljivala je javno prijetnje smrću koje je dobila pa su se mnogi aktivisti ipak pobojali da je ipak to bio motiv. Koliko je LGBT aktvistima nekada teško u Rusiji, svjedoči i ocjena poznatog ruskog aktivista protiv LGBT zajednice Timura Bulatova koji je ubojstvo nazvao “moralnim džihadom”.
– To je stvorenje kaznio svemogući Bog – agresivnim je rječnikom Bulatov pozdravio njezinu smrt.
Nekoliko dana prije nego što je Grigorijeva ubijena, ruska se LGBT zajednica također zabrinula kada je policija podigla tužbu protiv dvoje državnih službenika koji su dopustili da dvojica gej muškaraca žive u zajednici s 12-godišnjim sinom. Dvojica su muškaraca u to vrijeme s djetetom bila izvan zemlje na praznicima, a policija im je poslije i upala u stan. Prema nekim napisima ruskih medija, par razmišlja da se nikada više i ne vrati u Rusiju.
Predsjednica gornjeg doma ruskog parlamenta Valentina Matvjenko prije desetak je dana rekla da bi omogućivanje istospolnim partnerima da posvajaju djecu vodilo “izumiranju čovječanstva”. Trenutačno u Rusiji, prema istraživanju centra Levada, oko 47 posto ispitanika misli da bi lezbijke i gejevi trebali imati ista prava kao i drugi ljudi. To je najviši postotak podrške u posljednjih 14 godina.
– Ubojstvo Grigorijeve loša je vijest za Rusiju. LGBT zajednica u ovoj zemlji zaista ne živi dobro, ali meni se čini da postoji velika generacijska razlika jer mladi su ipak liberalniji i ne muči ih toliko kako netko živi svoj život. Ja se ionako sa svojim roditeljima, koji su mnogo konzervativniji od mene, stalno svađam o tome – rekao nam je u Moskvi 22-godišnji Evgenij Trojanov koji je studirao novinarstvo, a danas se bavi prodajom pametnih mobitela. On, za razliku od Butima, ne podržava Putina i, kako nam je rekao, smatra da je on “vrlo loš čovjek”.
– U Rusiji se sve mora promijeniti, i vlada, i sudstvo, i policija – dodao je Trojanov koji nam je rekao i da se ne boji javno kritizirati ruskog predsjednika.
I dok možda Hrvatska i Rusija nisu slične po kako vlast tretira LGBT zajednicu, ako je suditi po prizorima s ulica Moskve, čini se da barem djelomično jesu slične po tomu kakav odnos imaju prema posljednjem krucijalnom ratu u povijesti zemlje. Grad je prepun kipova, slika i statua iz vremena Drugoga svjetskog rata, ali uglavnom su posvećene poginulim vojnicima te se čini da je politika, čak i socijalizam kao ideološka postavka, izmaknut iz bilo kojeg konteksta.
Također se na spomenicima kraj kojih smo prošli ne spominju ni Njemačka ni Hitler. Ispred Novinarskog je doma u Moskvi primjerice spomenik svim palim novinarima u Drugome svjetskom ratu. No, pobjeda Sovjetskog Saveza u Drugome svjetskom ratu mnoge je Ruse učinila ponosnima pa su tako ponekad spremni oprostiti sva vrlo dobro zabilježena nedjela tadašnjeg lidera velike zemlje Josifa Staljina. U travnju je istraživanje Levade pokazalo da čak 54 posto Rusa ima dobro mišljenje o diktatoru, a 70 posto podržava njegovu ulogu u ruskoj povijesti.
No, dok se na ulicama Moskve ne mogu tako lako naći njegove slike, za razliku od onih njegova prethodnika Vladimira Iljiča Lenjina, u gradu Lipecku, 400 kilometara južno od Moskve, podignuta je 2015. bista diktatoru koja do danas izaziva kontroverze. Regionalni guverner Igor Artamonov već je pozivao na to da se bista ukloni. Kako se to nije dogodilo, u srijedu su je neki antikomunistički aktivisti išarali i zalili pjenom, a na vratima gradskog središta Komunističke partije nacrtali su grafit “Mesar naroda”. Jedan je od razloga za povratak Staljina na scenu vrlo loša konotacija koja se veže uz riječ demokracija i kapitalizam još od 1990-ih kada su nikada do kraja provedene reforme tijekom mandata bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina Rusiju postavile gotovo na margine svjetske politike, uz vrlo loše vođenje ekonomije.
– Rusko je društvo podleglo umoru i apatiji. Staljinistički zločini, za koje se nekada mislilo da trebaju biti na svjetlu dana, postali su toliko grozni da ljudi više nisu željeli govoriti o njima – pisala je prije samo dva tjedna u kolumni u britanskom Guardianu Irina Šerbakova, povjesničarka i autorica te osnivačica nevladine organizacije Memorial.
Ona za sve veću staljinizaciju javnog prostora optužuje ruskog predsjednika. Putin se u svom usponu, smatra ona, oslanjao na “herojske” i “svijetle” trenutke sovjetske povijesti, a slika Staljina kao svjetskog lidera koji je osigurao Rusiji pobjedu u Drugom svjetskom ratu ponovno se priziva.
A koncept budućnosti?
– Glorifikacija naših pobjeda i relativizacija Staljinovih zlodjela postala je moguća jer Rusija nema nikakav koncept budućnosti. U kakvoj zemlji zapravo želimo živjeti? – pita se Šerbakova.
Nakon razgovora s običnim Rusima, čini se da je njihov odgovor “u normalnoj”, ali i “posebnoj” Rusiji. Rusi bi, kao i svi drugi, željeli živjeti u zemlji bez korupcije i s manje siromaštva, ali bi isto tako htjeli biti drugačiji i prepoznatljivi. Ta kontradikcija između želje za nekom razinom otvorenog i modernog društva i potrebe za čvrstom rukom vladara i skepse prema demokraciji primjetna je na svakom koraku u Moskvi.
Prije samo mjesec dana ruski je predsjednik još jednom došao na naslovnice svjetskih medija kada je u intervjuu Financial Timesu nazvao liberalizam “zastarjelim”. Zapadni su komentatori još jednom podsjetili kako dobre odnose s Rusima ima europska krajnja desnica, od Austrije i Francuske do Italija i Mađarske. Ako i jest istina da je liberalizam zastario, borba između “liberala” i “demokratskih skeptika” u Rusiji nikada nije bila življa.
Putin je spasio Rusiju. Bez obzira tko što misli o njemu ili Rusiji. Rusija je bila na rubu kolapsa i onda je došao Putin. I spasio ih na mnogim poljima. Da je savršen, nitko nije. Ali da je veliki državnik za svoju zemlju to jest. I da sam Rus branio bi ga svojim životom. Mi na Zapadu vidimo koliko je teško dobiti dobre političke vođe čak i u najvećim zemljama. Jedan od 10 predsjednika ili premijera valja.