Želi li Zapad učiniti više? Meni je nevjerojatno da uz svu vojnu snagu koju imaju SAD, Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka, da 30.000-ak islamskih boraca sije toliko zla. Postoji li volja da ih se zaustavi, upitala je Dragana Haines, udovica humanitarca Davida Hainesa kojeg je prošle godine smaknuo ISIL-ov krvnik Jihadi John.
U intervjuu danom televiziji N1 Dragana je progovorila o teškim trenucima kroz koje je prolazila tijekom muževa 18-mjesečnog zatočeništva, ali nakon njegovog smaknuća. Priznala je da snimku strašnog čina nije odgledala do kraja.
- Njegova smirenost me iznenadila, i možda zvuči ružno, no mislim da su svi oni prije egzekucije bili nakljukani opijatima jer onaj moj David, kojeg ja poznam, ne bi samo tako klečao i govorio to što oni traže od njega. S druge strane postoji ponos što je ostao smiren do posljednjeg trenutka. Vjerujem da su mu u ti zadnjim trenucima bile Athea i Bethany, njegove kćeri - kaže Dragana.
Udovica je danas uvjerena da se moglo učiniti više i spasiti njenog supruga. Kazala je da je sve to vrijeme informacije dobivala iz ''druge ruke'', od Davidovog brata koji je direktno kontaktirao s Foreign Office-om. Do zadnjeg trena nadala se da će David preživjeti. Danas smatra da se svaki život treba spasiti i platiti otkupnina za zarobljenike, a s teroristima obračunati na drugi način. Otkrila je i da je nitko nije posjetio nakon Davidove smrti. Nisu je nazvali ni predsjednik ni premijer.
- Ne. Od predsjednika nisam dobila ništa, a od premijera Milanovića sam dobila pismo sućuti nakon Davidove smrti - otkrila je Dragana. Priznala je da je u jednom trenutku željela uspostaviti kontakt s njima i pokušati dogovoriti plaćanje otkupnine jer je Britanci nisu željeli platiti, no David brat joj je rekao da ne čini ništa jer bi to moglo ugroziti njegov život.
- I onda sam se našla između dvije vatre kad želite nešto napraviti, a to može ugroziti njegov život. Što tada napraviti? To je nešto s čime ja moram živjeti cijeli život. Možda da sam ipak pokušala, možda bi pristali na otkupninu i možda bi David danas bio s nama - kazala je udovica Haines koja se nada da će ubojica njenog supruga biti uhvaćen živ.
- Ne znam bi li ga mogla nazvati čovjekom. Pogledala bih ga u oči svakako da vidim ima li tu uopće kakve iskre, neke ljudskosti. Teško je prihvatiti da postoji takva osoba. Čak i da je najneobrazovanija osoba i odgajana u ne znam kakvim uvjetima, opet postoji mrvica ljudskosti koja te sprečava da ozlijediš životinju, a kamoli da naneseš bol jednom bespomoćnom ljudskom biću koje kleči ispred tebe zavezanih ruku. To nije hrabrost. Hrabar čovjek će skinuti masku, i sa svojim imenom i prezimenom i stajat će iza onoga što čini. I neće odrezati glavu bespomoćnom čovjeku koji kleči ispred njega svezanih ruku. To hrabar čovjek ne čini - rekla je Haines.
Iskrenu sućut. Nikada ne trebate razmišljati da je otkupnina bila prihvatljiva opcija. Ti novci bi bili upotrijebljeni za daljni teror I ubojstva tisuca drugih neduznih ljudi. Sa teroristima nema nagadjanja I pregovora.