Ja naftu nazivam vražjim izmetom, jer donosi samo probleme: rastrošnost, korupciju i dugove koje ćemo vraćati godinama, kazao je, 1975., venezuelski političar Juan Pablo Pérez Alfonzo, osnivač OPEC-a (organizacija zemalja izvoznica nafte osnovana je 1960.). Nije bio u krivu.
Pokazali su to naftni ratovi, slijedom kojih je sada ISIS dignuo u zrak plinsko polje u Siriji koje je kontrolirala Ina. Datum početka naftnih ratova se zna, između 1971. i 1972., kada su SAD i Sovjetski Savez spoznali kako se ide prema definitivnom iskorištenju naftnih zaliha. U tom trenutku strateški važan postaje Bliski istok.
Hladni rat se tih godina pretvorio u rat za naftu. Bile su to i godine prve naftne krize kada su u europskim državama zaustavljeni auti i kada je uvedena restriktivna prodaja benzina. Iz tadašnje Jugoslavije se s podsmijehom gledalo na zapadne gradove bez auta. No, Jugoslaviju je naftna kriza zahvatila osamdesetih godina. Alfonzo je stvarno bio prorok. Istina, zbog nafte Japan je napao Pearl Harbor i uvukao SAD u Drugi svjetski rat.
Američki ekonomski embargo ostavio je Japan bez nafte. No, sedamdesete su prijelomne jer su otvorile ratove do posljednje kapi nafte. SAD je preuzeo kontrolu nad naftnim poljima na Bliskom istoku i pokrenuo ekonomski rat protiv SSSR-a, koji je završio raspadom komunističkog bloka. Podzemni diplomatski ratovi izbili su, na Bliskom istoku, na površinu.
Ratuje se i dalje za naftu, ali se u posljednje vrijeme iz naftnog rata polako počeo izvlačiti Washington. Na ratištima su ostali Rusi, Turci, Iranci... kojima više nije nafta, već teritorij, u prvom planu. Kontrolirati teritorij znači ne samo utjecati na politiku već i sudjelovati u izgradnji, ulaganjima...
No, nafta i plin više nisu u prvom planu i to bi trebali shvatiti i hrvatski političari. “Kameno doba nije završilo zbog nestanka kamenja pa ni naftno razdoblje neće završiti presušivanjem naftnih nalazišta“, kazao je bivši saudijski ministar nafte Ahmed Zaki Yamani. Možda je to utjeha za Inu
