Većina ljudi i ne zna kako izgleda zastava nezavisnog Kosova. Država je
stara samo nekoliko dana, iako su vijesti o odcjepljenju od Srbije
obišle svijet, više su se prikazivale crvene, dvoglavim crnim orlom
ukrašene, zastave Albanije.
Nema kosovske zastave ni na njujorškom East Riveru jer država još nije
članica Ujedinjenih naroda. Ipak, na jugu Švicarske, u Luganu, plave
zastave sa zlatnim obrisom Kosova i europskim zvjezdicama vidjeti se
mogu na dva mjesta - u sjedištu kompanije Mabetex i ekskluzivnom hotelu
Swiss Diamond Olivella na samoj obali jezera.
Razvio ih je Behgjet Pacolli, najbogatiji Albanac na svijetu i jedan od
najbogatijih Švicaraca. A kada u Luganu za vas kažu da ste bogati, to
znači da je vaša imovina zastrašujuća. Osim kompanije Mabetex, koja se
bavi građevinarstvom, i hotela, Pacolli ima televiziju, banke,
turističke agencije, proizvodi odjeću i kozmetiku, trguje nekretninama,
ulaže u informatiku, posluje po cijelome svijetu.
Samo Mabetex ima više od milijardu eura godišnjeg prometa. S Pacollijem
smo se susreli u njegovu hotelu dan nakon zastrašujućih beogradskih
prosvjeda, paleži veleposlanstava, prijetnji ratom...
Pokrali mu glasove
- Nije mi jasno zašto su Srbi napali hrvatsku ambasadu. Vaša zemlja još
nije ni priznala Kosovo, no to im ništa nije značilo. Čini mi se da
nisu baš ništa naučili u zadnjih 20 godina - krenuo je odmah u glavu
Pacolli, pričajući na tečnom hrvatskom, a ipak se povremeno ispričavao
ako se ne bi odmah sjetio neke riječi. Kada bi zapeo, pomogao bi si
nekim od pregršt jezika koje govori, ruskim, talijanskim, engleskim...
Pacolli vozi samo mercedese, a to je
i jedina marka automobila koja se koristi u njegovim tvrtkama
Dug razgovor prekidali su pozivi talijanskih novinara koji su žicali
vezu za intervju s nekima od kosovskih dužnosnika, Rusi su tražili
njegovu izjavu. Kosovo je svjetska tema posljednjih dana, a Pacolli
predstavlja njegovo uglađeno, bogato lice. Lider je oporbenog bloka u
kosovskom parlamentu, šef Alijanse za novo Kosovo, s kojom je osvojio
13 zastupničkih mjesta, a imao bi ih i više da ga nisu, tvrdi smijući
se, pokrali na izborima. Kome je god trebao neki glas, oteo ga je
Alijansi jer oni jedini nisu imali svoje promatrače na glasačkim
mjestima. No, iako nije osvojio vlast u najmlađoj državi na svijetu,
zadovoljan je jer je njegov narod sretan.
- Prvi put otkad znam svoj narod, vidio sam im u očima radost, prvi put
sam vidio da nema frustracija. Nikada nisam vidio svoj narod bliže
Srbima, nikada bliže Beogradu. Kosovari su uz proglašenje nezavisnosti
pružili Srbima ruku pomirenja, a oni su je odbili još jednom. Mogli su
imati saveznike za cijeli život, samo da su rekli "Kosovo je činjenica,
dajte da živimo zajedno".
Moj je narod bio više nego ikada spreman na to - pričao je i cijelo
vrijeme švrljao živahnim plavim očima po baru hotela, nenametljivo
provjeravajući je li sve na svom mjestu. Sve vrijeme razgovora osmijeh
mu nije silazio s lica, osim u dva navrata. Prvi je bio u trenutku kad
je dobio poruku iz Beograda da je mlada Albanka koja je radila u
kabinetu jednog od srpskih ministara upravo potjerana s posla na ulicu
te kada je u Večernjem listu pročitao da su u Puli podmetnute bombe pod
automobile albanskih pekara.
- Srbi konačno moraju shvatiti da nešto kod njih nije u redu. Nije
cijeli svijet lud. Krenuli su ratovati od Slovenije preko Hrvatske i
Bosne pa do Kosova, a rezultat je da je njihova "Velika Srbija"
postajala sve manja i manja. Nastave li tako, bit će još manja - tvrdi
Pacolli. Pa ipak, nema previše loših riječi za Srbe, bez obzira na sve
zlo koje su nanijeli njegovu narodu i na prijetnje koje se čuju
posljednjih dana. Za njega je Srbija još majka Kosova, nažalost, zla
majka.
- Ako se roditelji ne ponašaju s djetetom kako treba, ako ga
zloupotrebljavaju, naći će se netko tko će im oduzeti to dijete. I sada
je to slučaj s Kosovom. Ponašali su se mizerno, divljački prema Kosovu
i ne zaslužuju ga više - izgovorio je usporedbu koja bi teško mogla
naići na odobravanje nezavisnošću opijenih Kosovara. Pacolli je kao
pravi poslovnjak zadržao hladnu glavu, a iako je pun optimizma za
budućnost Kosova, predviđa da će nasilje, makar nakratko, eskalirati.
Pacolli iznimno cijeni hrvatskog
predsjednika Mesića
Bit će još nemira
- Bit će nemira. Imamo ih na Kosovu svaki dan, a osjetit ćete ih i vi u
Hrvatskoj. Ne vjerujem da će to dugo potrajati, ali imat ćete problema
jer u Hrvatskoj imate velike zajednice Srba i Albanaca - ističe pomalo
se pribojavajući. Podsjećaju ga slike koje stižu iz Beograda na vrijeme
kada je Slobodan Milošević osvajao vlast. Poruke su iste, slike na
transparentima razlikuju se od osamdesetih godina samo po tome što su u
boji i što su na njima danas likovi koje traže sve policije
svijeta osim srpske.
- I Milošević je besplatno dovozio učenike, studente i radnike na
mitinge. Radio je to i na Kosovu 1989., kada Albanci nisu smjeli ni
izaći na ulice. Njihovi vođe danas upotrebljavaju iste riječi i
nevjerojatno je kako još nisu uvidjeli realnost - priča Pacolli. Uzda
se u međunarodnu zajednicu i vjeruje da neće dopustiti da Srbija još
jednom počini genocid nad Kosovarima kao što je to napravila 1875. i
1999. Prvi put pobili su više od 100 tisuća Albanaca, a žrtve
posljednjeg pokolja još se broje. No, nije za to kriv, tvrdi Pacolli,
sav srpski narod. Krivi su njihovi vođe, za koje samo blago kaže da su
bili loši.
- Žao mi je Srba jer to je predivan narod. Oni i mi smo kao dvojica
braće koja se stalno svade dok ne podijele imovinu i ne sagrade svaki
svoju kuću. Tek tada počinje prava bratska ljubav - nikako ne može
pobjeći od obiteljskih prispodoba Pacolli. Iste je riječi upotrijebio i
1999., kada je pokušavao nagovoriti Miloševića da odustane od rata.
Predložio mu je, na dva sastanka, da dade Kosovu status republike
ravnopravne Crnoj Gori i Srbiji. Neuspješno.
Brak s Annom Oxom potrajao je tri
godine: Bilo nam je lijepo dok smo bili zajedno, kaže Pacolli
- Želio sam da još jednom pokušamo zajedno živjeti, a on mi je rekao da
ništa od toga što sam mu predložio nije moguće i da će Albanci dobro
zapamtiti ono što će se dogoditi - ispričao je. Tek kada je vidio
ubijene ili protjerane ljude i spaljene kuće, shvatio je što je
Milošević želio time reći. Do Miloševića je došao prilično lako, uz
pomoć jake ruske veze. Tadašnji predsjednik Rusije Boris Jeljcin bio je
Pacollijev prijatelj i dogovorio mu je sastanke s Miloševićem iako ni
sam nije vjerovao da se njegovo ludilo može zaustaviti. Osim Jeljcina,
upoznao je i sadašnjega predsjednika Rusije Vladimira Putina dok je bio
samo zamjenik gradonačelnika Sankt Peterburga i to bez portfelja, samo
politička figura.
Mesić je veliki Hrvat
- Da mi je netko tada rekao da će baš on postati predsjednik Rusije,
nikada mu ne bih povjerovao, ali ne bih vjerovao ni da će se ponašati
onako kako se ponaša danas. Jednostavno je drzak - bez krzmanja nasrće
Pacolli na jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu. Iako ga dobro
poznaje, ne želi lobirati kod Putina. Jasno bi mu bilo, kaže, da
vijesti s Kosova dolaze samo preko Tanjuga, ali kako su prištinske
ulice prepune ruskih novinara, ne može vjerovati odakle Putinu
smjelosti da se pravi kako ništa ne zna i dalje nekritično drži srpsku
stranu. Nije lobirao ni kod hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, još
jednog svog prijatelja.
- Mesić je veliki Hrvat i veliki čovjek, ali nisam ga želio ni nazvati
nakon proglašenja nezavisnosti kako mu netko ne bi prigovorio da gura
priznanje Hrvatske zbog našeg prijateljstva - tvrdi Pacolli, koji s
Mesićem dijeli podosta političkih ideja. Jedna od njih je i tolerancija
i suživot različitih naroda.
Večernjakov reporter s Behgjetom
Pacollijem u njegovu hotelu
- Veliki mi je san pomiriti Srbe i Albance. Zbog toga ću uskoro
osnovati i financirati nevladinu organizaciju koja će raditi na tome
projektu. Volio bih da jednoga dana Kosovo i Srbija budu otvoreniji
jedno prema drugom nego što su to danas zemlje Europske unije - iznio
je svoju želju Pacolli, želju koja zvuči utopistički u vremenu kada se
oštre noževi. No, prava manjina jedan su od njegovih uvjeta kosovskoj
vladi želi li sačuvati njegovu potporu u parlamentu. Ne želi da
kosovska vlada bude samo vlada Albanaca, nego svih građana.
- Kosovo mi uopće ne bi bilo zanimljivo da je etnički čisto. Njegova
sreća je to što ima puno različitih naroda i vjera, kao što i u mojoj
kompaniji ima ljudi sa svih strana svijeta. Kad Rusi imaju neki
praznik, objesimo rusku zastavu, kad Hrvati slave, njihova je zastava
pred kompanijom. Sada će se tjedan dana vijoriti albanske i kosovske
zastave jer ovo je naš veliki praznik i time nikoga ne vrijeđamo -
rekao je Pacolli. Iako još podržava kosovsku vladu, njegov odnos s
njima nije bez trzavica. Pacolli je dan nakon proglašenja neovisnosti
počeo postavljati zahtjeve. Tražio je od premijera da pokaže kako, kada
i čime namjerava oživjeti kosovsko gospodarstvo. Najsiromašnija zemlja
u Europi neće moći dugo živjeti od slavlja, a Pacolli zaista ima pravo
postaviti to pitanje.
Četiri putovnice
Uložio je u Kosovo poprilično vlastita novca, sa 30 milijuna eura
godišnje financira vlastito sveučilište koje je osnovao s Rochester
institutom za tehnologiju iz Amerike, gradi škole, ceste, vrtiće.
Zapošljava i više od dvije tisuće Kosovara, ne računajući one koji rade
u njegovim tvrtkama po Europi, u bankama, robnim kućama i
osiguravajućim tvrtkama što ih je osnovao. Vjeruje da bi te tvrtke i
bolje poslovale da Kosovo ima neku normalnu vladu.
- Moraju shvatiti da nije dovoljno osvojiti fotelje i čekati da sve
padne s neba. Kosovo je dosad bilo kao malo dijete koje ne može samo
stajati na nogama. Željeli smo državu i dobili smo je, a sada se moramo
pobrinuti da prohodamo kaže Pacolli. Za taj cilj namjerava
upotrijebiti sve svoje znanje i veze, a ima ih poprilično.
Prešao je za svojih 57 godina popriličan put od dječaka iz sela Marevci
40 kilometara od Prištine, u koje nije ni poštar zalazio već je pisma
davao seljanima da ih dostave susjedima, do ponosna vlasnika poslovnoga
carstva, privatnog aviona i putovnica Švicarske, Amerike, Liberije te,
dakako, Kosova. U posljednjoj, doduše, nema ni jedan pečat, ali možda
jednom i s njom bude moguće slobodno putovati.
Hotel gradi i u Zelini
Pacolli je naumio i u Hrvatskoj sagraditi hotel - i to ne na moru nego, u Svetom Ivanu Zelini. Projekti su manje-više gotovi, pa mu slijedi najteži dio posla – borba s hrvatskom birokracijom i ishođenje svih potrebnih dozvola. – Tamo je prekrasna priroda i želim napraviti nešto što ć6e se uklopiti i neće ni najmanje narušiti sklad, a da ipak sva ponuda bude na najvišoj razini – rekao je Pacolli o svojim planovima za Prigorje. U Dubrovnik je pak doveo svoje prijatelje koji se također bave hotelijerstvom i pomogao im pri ulaganju i kupnji jednog hotela.
