Ponovo utamničeni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić opet je postao politička i društvena tema broj jedan u Hrvatskoj. Stidljive analize i bojažljivi komentari vrte se oko ovog političko-pravosudnog fenomena kao mačak oko vruće kaše. Pokušava se stvoriti slika kao da je najvažnije kada će Bandić ponovo preuzeti vlast u Zagrebu, dok se gotovo uopće ne problematizira njegov rad koji je doveo do svega ovoga.
Za razliku od Bandićevih apologeta, kojih ima puno više nego što bi to čovjek na prvi pogled mogao i zamisliti, uopće ne mislim da su se na još uvijek aktualnog gradonačelnika okomili zločesti političari koji ga žele strpati u zatvor. Naravno da ima puno takvih, što je sasvim legitimno u javnom životu, ali je pravo pitanje je li Milan Bandić svojim radom ostavio dovoljno “argumenata” protivnicima. A Bandić je zapravo hodajuća afera. Taj osebujan stil koji nije previše mario za zakone i propise obilježio je ovih gotovo 15 godina njegove vladavine. On je uvijek donosio odluke koje su odgovarale njemu i njegovim prijateljima, a onda je tražio načina da sve to “provede “kroz zakone i propise.
Pritom je instinktivno znao kako napraviti uslugu moćnima i utjecajnima koji mu sada vraćaju njegovo “dobročinstvo”. Nekoliko stotina kaznenih prijava nikako ne može biti samo plod mržnje njemu nesklonih političara, nego je velikim dijelom riječ o ozbiljnim zastranjenjima koji su dobar temelj za njegov kazneni progon. Kako bi slikovito rekao bivši predsjednik Stipe Mesić, institucije su napokon počele raditi svoj posao. Prošlo je nezapaženo i otkriće USKOK-a da je Milan Bandić vlasnik nekoliko stanova u Zagreba koje do sada nije prijavio u imovinskoj kartici. Pogotovo je problematično njegovo ponašanje od kada je uz jamčevinu od 15 milijuna kuna pušten na uvjetnu slobodu. Umjesto da se sakrije u mišju rupu i u miru i “anonimnosti” počne pripremati obranu za ozbiljne optužbe, Bandić je postao važan sudionik društvenih događaja te “gost komentator” u elitnim terminima u utjecajnim medijima. Prikazivao se kao netko tko ne bi mrava zgazio iako ga USKOK optužuje za ozbiljna kaznena djela.
Meni se čini da bi slučaj Milana Bandića trebalo gledati isključivo kao ozbiljno pravosudno pitanje. Da optužbe protiv njega ostanu samo na ovome, to je već toliki teret da bi u nekoj normalnoj zemlji, a Hrvatska to još uvijek nije, bilo dovoljno za njegovu ostavku. Ali ne za onu koja bi bila samo povod za nove izbore, na kojima bi on opet trebao pobijediti, nego ostavku koja bi zapravo značila Bandićev konačni odlazak iz politike. Tek tada će se otvoriti prostor za stvarni obračun s korupcijom kojoj je grad Zagreb, kao središte političke i gospodarske moći, bio zapravo ishodište. Bez odlaska umreženog Bandića nema otvaranja demokratskih procesa koji će dovesti do katarze. Ponovo “pospremanje” Bandića u zatvor vraća gotovo izgubljenu nadu da su u Hrvatskoj svi jednaki pred zakonom. Ako najmoćniji odvjetnik, koji je dao 15 milijuna kuna jamčevine za najmoćnijeg gradonačelnika, nije uspio zaustaviti Bandićevo ponovo utamničenje, onda ima nade za pravnu državu.
Naravno da ova pravosudna trakavica nije završena i da će biti još velikih iznenađenja. Meni se čini da vrijeme ne samo da ne radi za Milana Bandića nego radi protiv njega. Sada će se iz bunkera izvlačiti još ozbiljnije optužbe od kojih će se sve teže braniti. Takav rasplet očito teško prihvaćaju Bandić i njegovi brojni prijatelji koje je zadužio na razne načine, ali je to proces koji je neminovan. Zagreb može živjeti i delati i bez Bandića.
>> Milan Bandić se oteo kontroli odvjetnika!?
>> Švaljek treba njegov blagoslov: 'Milan Bandić upravljat će gradom iz Remetinca'
Gospon novinar, koliko košta ovaj tekst.