Po deveti put u Brezno Gori, malom mjestašcu u općini Hum na Sutli, uz samu slovensku granicu, održani su Dani kruha. Među 70-ak pristiglih domaćih krušastih delicija koje su ispekle bake, mame, snahe iz svih dijelova Zagorja i susjedne Slovenije, bilo je tu i nekoliko muških uradaka. Ocjenjivački sud bio je svih, nešto više od sto posjetitelja, koji su došli na obiteljsko imanje Sambolićevih, kako bi izabrali najbolje.
Čuvanje tradicije
A najbolji je bio kruh s domaćim čvarcima i svinjskom masti i vlascem, napravljen od finog pšeničnog i kukuruznog brašna Micike Gorup iz Klenovca Humskog. Drugo mjesto osvojila je Renata Valek iz Košničke Gore sa svojim kukuruznih kruhom, a treće domaća puca iz Brezno Gore, Anka Sambolić. Pobjednica Micika Gorup rekla nam je kako je njezin slankasti težački kruh s hrskavim čvarcima zasigurno dobio najveći broj muških glasova, jer se za njim "da i dobro spiti". Organizatorica Milica Sambolić kaže kako ovom manifestacijom žele potaknuti mlade da se u širem humskom kraju sačuva višestoljetna tradicija pečenja domaćega kruha.
- Nekad nismo imali aute, a do najbližeg dućana morali smo pješačiti i po šest, sedam kilometara, tako da se kruh pekao doma - netko od kukuruznog brašna, netko od pšeničnog, netko od raženog, netko i od krumpira, zavisi već što je tko imao kod kuće - rekla nam je Milica Sambolić. Nas je pak ugodno iznenadila Miličina 11-godišnja unuka Amanda koja je ispekla domaći kruh s natpisom Večernjaka. Iako smo mislili da je natpis na kruhu stvoren od umjetne boje, mala Amanda, za koju baka kaže kako kruh samostalno peče već od svoje pete godine, rekla nam je da je natpis nastao od pšenice s vodom.
Žene s motorkama
A osim biranja najboljeg kruha, za sve koji su došli na Sambolićev brijeg, bio je priređen i bogati program.Tako su muškarci morali prikazati svoje umijeće u miješanju tijesta, a žene su pak pilile drva motornom pilom. Za dobro raspoloženje pobrinuli su se i domaći muzikanti. A uz kruh, peciva i kolače, posluživala se i domaća vrganjeva juha te grah sa suhim mesom i dakako domaće bijelo i crno vino. Druženje na brijegu je potrajalo sve do kasnih noćnih sati, uz obavezno - “Doviđenja dogodine!”
Ne sumnjam u kvalitetu i dobar ukus, ali zbog cijene čvaraka, taj kruh mora biti jako skup. A nekad su se čvarci bacali. A što ćemo; život je stalna promjena.