Kakav je naš župnik? Dobar je, dobar. Idite do njega, neće
vam ništa... – kazao je mještanin
Ivanske dok je na glavnom trgu kupovao cigarete. Kad je već
ušao u automobil, zlurado je dobacio: – Ako imate
para.
Knjigom po glavi
Bila je to prva, više nego jasna, potvrda pisma čitatelja
tragom kojega smo stigli u Ivansku nadomak Čazmi. Pun žuči i
rezignacije, žali se da župnik župe Svetog Ivana Krstitelja
Marijan Pavlović već pet godina “ratuje”
sa župljanima. U mjestu ga ne vole, to je konsenzus. Kažu ljudi, voli
popiti, strog je prema djeci pa ih zna po glavi udariti
knjigom kad ne znaju, nije otvoren za razgovor... No, sve se to može
istrpjeti. Ali neizdržive su ucjene novcem. Novac, novac, pa opet novac
– traži s propovijedaonice, u pismima obitelji, ucjenjuje
djecu koju priprema za prvu pričest i potvrdu...
– Ne idem u crkvu. Ne više –
odmahuje glavom žena dok čeka autobus. Ivanska je mjesto od 800-njak
ljudi, ponajviše umirovljenika s mirovinama od tisuću kuna,
živi se od poljoprivrede. Mali broj ljudi zaposlen je u
šumari, u okolnim selima ne nedostaje socijalnih
slučajeva. Nitko od njih ne želi govoriti pod imenom, ali svi
ponavljaju istu priču.
– Svake polnoćke slušamo koliko novca dugujemo.
Kao da misu vodi utjerivač dugova. “Ja sam u minusu 200
tisuća kuna”, kaže župnik nama. Ako nemate novca, nema
sakramenta, prijeti. Doduše, velikodušan je,
dopušta nam da damo darove od kumova umjesto novca
– dodaje. Na što župnik troši novac?
Dućan, dva kafića, obavezna kladionica. Red kuća uz cestu prema Čazmi,
oronulih, većina praznih i zapuštenih, s
dvorištem obraslim šipražjem.
Obiteljska
bauštela
Reprezentativne su crkva svetog Ivana Krstitelja, u središtu
mjesta, i župni dvor nasuprot. Svježe obijeljene, još se
osjeća miris boje. Župnik, priznaju, radi puno – obnavlja,
gradi po cijeloj župi. I sam se zna prihvatiti četke za krečenje, kažu.
Prije toga popije jednu, a onda na ljestve. No ima i kvaka –
zovu je “obiteljska bauštela”.
– Sve izvode njegov brat i rođaci. Dođu iz Zagreba i iz
Bosne. Plaća li on porez za to ili sve ostaje u obitelji? –
kaže jedan prolaznik. On je, sasvim slučajno, građevinac. Ne živi u
Ivanskoj, jer radi na terenu, u Istri.
Župnik Pavlović: Ne gradim za sebe
– Za koga ja gradim? Ne za sebe. To ponavljam župljanima. Ja ću otići, a vama sve ostaje. Svake im godine u pismu objasnim što je napravljeno, koliko je utrošeno i što nam predstoji – kaže župnik Marijan Pavlović. Na pitanje o angažiranju obitelji za građevinske radnike, govori: – Pitao sam po selu bi li tko radio. Posao je dobio moj brat koji ima građevinsku tvrtku u Zagrebu. Bio je najbolji ponuđač. To svi znaju. Ipak, priznaje da su ga u pastoralnom vijeću zamolili da uspori s radovima. Na to im je rekao: ”Moram raditi, meni je dosadno.”
