Kao područje pogođeno ratom, Vukovar je već godinama suočen s gubitkom osnovne proizvodne infrastrukture, a i sve su druge gospodarske i socijalne posljedice dugotrajne. Stanovništvo se sporo vraća, oslabljene su poduzetničke inicijative, uništeno povjerenje i društveni kapital u kraju poznatu po obilju i bogatstvu prije rata.
Danas su Vukovar i kraj koji mu gravitira najsiromašniji u Hrvatskoj društveni je bruto proizvod u državi po glavi stanovnika više od 7000 dolara, a u Vukovaru 2070 dolara. Dakle, stanovnik Vukovara ima više od tri puta manje prihoda nego prosječan Hrvat i po tome je bliži susjedima u Srbiji koji imaju oko 1900 dolara BDP-a po stanovniku.
Država je u proteklih osam godina uložila golema sredstva u obnovu ratom porušenih objekata, u infrastrukturu, buduće slobodne zone, a samo 20 milijuna kuna utrošeno je u gradnju hotela Lav u središtu Vukovara. Ipak sve to zbog gospodarske i socijalne ratne destrukcije nije dalo velike rezultate. Oko trećina radno sposobnog stanovništva bez posla je, gotovo dvostruko više od ionako visokog postotka nezaposlenih u Hrvatskoj. Prema podacima HGK Vukovarsko-srijemske županije, prosječna neto-plaća u županiji je 2600 kuna, a u Vukovaru radi oko 250 tvrtki.
U to se ubraja gotovo sve što aktivno radi, znači mala poduzeća, obrti i dva velika, Vupik i Borovo. Te dvije tvrtke koje su prije rata zapošljavale tisuće radnika, danas zajedno imaju samo dvije tisuće zaposlenih.
U Vukovaru i svim poduzetničkim novim sredinama država podupire malo i srednje poduzetništvo, no bez velikih poslovnih sustava nema ni njihove ekspanzije. Zato se Borovo i Vupik nastoje održati i restrukturirati.
