Učenik nižeg razreda osnovne škole s područja Grada Varaždina, nakon što je bio sudionik svadbene svečanosti, pozitivan je na koronavirus, pa su u samoizolaciji završili svi učenici iz njegovog razreda, s po jednim roditeljem, i razrednica. U Zagrebu je u tri osnovne i jednoj srednjoj školi ukupno osam razreda u samoizolaciji, a u zadarskoj Osnovnoj školi Privlaka učenici zbog zaraženih djelatnika na dva tjedna prelaze na online nastavu. Istovremeno, u Velikoj Gorici osnovne su škole maksimalno iskoristile – školska dvorišta. Prije same pandemije u velikogoričkoj Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u školskom su dvorištu uredili vanjsku učionicu.
Bila je to spontana ideja, detalj koji je trebao upotpuniti vanjski sadržaj škole i koji nije imao nikakvih opravdanja u koronavirusu. Smještena u sredini ograđenog školskog dvorišta, do ove se školske godine vanjska učionica s dugim klupama i školskom pločom koristila za okupljanja, sate razredne zajednice uglavnom učenika razredne nastave. Ove školske godine to je postala najtraženija učionica spomenute škole, i to pretežito za učenike predmetne nastave. Naime, Osnovnu školu Eugena Kvaternika pohađa ukupno 660 učenika, a budući da škola u svojim učionicama ne može osigurati propisani razmak, koji bi bio uvjet da učenici od petog do osmog razreda na nastavi ne nose maske, vanjska učionica postala je rješenje koje svakom razredu omogućava da predahnu od nošenja maski – barem na 45 minuta.
>> VIDEO Vanjska učionica u Velikoj Gorici
Svaki sat jedan je razred vani
– Budući da stariji učenici nastavu prate s obvezom nošenja maski, a u školi provode i po šest školskih sati, upravo oni imaju prioritet u korištenju vanjske učionice sve dok nam to vremenske prilike dopuštaju. Svaki školski sat tako je jedan razred vani, na način da se u danu ne ponovi isti razred koji vanjski prostor koristi dva puta – pojasnila je ravnateljica spomenute škole Monika Brleković.
Tako se hrvatski, matematika, engleski, biologija, povijest i brojni drugi predmeti uče na zraku, a među učenicima se i dalje pazi na fizičku distancu. Tijekom prvog tjedna škole 12,5-godišnja Karla Pischiutta i 13-godišnji Leonardo Grozaj, učenici 7.c razreda, u vanjskoj učionici odradili su tri školska sata i kažu da su zadovoljni, da je vanjska učionica pravo rješenje za predah od nošenja maski. Leonardo, doduše, kaže da mu je trebalo malo vremena da se navikne na buku koja nije prisutna u školskoj učionici ali to su, kaže, sad već detalji.
Spomenuti učenici su složni – maske im nije ugodno nositi, ali su svjesni da tako paze na sebe i druge oko sebe. Kako kažu, sada su u sedmom razredu i žele što više ići u školu jer tako lakše svladaju gradivo, imaju prava na pogreške za razliku od online škole i tako su uostalom uvjereni da će se u zadnja dva razreda osnovne škole bolje i kvalitetnije pripremiti za srednju školu. Iako odluku o upisu u srednju školu još nemaju, svjesni su da sada itekako moraju dati sve od sebe.
>> FOTO Učenici OŠ Eugena Kvaternika jedan školski sat provode na otvorenom
– Sedmi mi je razred važan i zato bih voljela da mogu što više ići u školu jer mi je tako lakše pratiti gradivo. Na nastavi profesori bolje objašnjavaju gradivo, a ako nešto ne razumijem, mogu i nekoliko puta pitati, ili, primjerice, ako nešto pogriješim pa to želim ispraviti mogu se javiti i odgovarati, dok u online nastavi rad koji si poslao je rad koji ne možeš ispravljati – pojašnjava prednosti dolaska u školu Karla.
Ravnateljica Osnovne škole Eugena Kvaternika kaže da je uoči prvog dana nastave bilo treme i nelagode, no sve je to palo u drugi plan nakon ponedjeljka. Na pitanje da su sami mogli i organizirati nastavu, kako bi to napravili, učenici 7.c razreda kažu da bi je organizirali online, ali na način da nastavnici imaju direktnu komunikaciju, a ne da je kao što je to bilo slučaj u prošloj godini, online nastava svedena na proslijeđene obveze i zadatke učenicima.
Online nastava je teža
Online nastavu ne žele iznova učenice 5.c razreda Lana Karatur i Petra Anić. – Draža mi je škola, vidim svoje prijatelje i znatno mi je lakše tako učiti. Online mi je bilo puno teže, radila sam dulje, imala sam više zadaće. Iako lani nismo radili nikakvo teško gradivo, sada smo peti razred, dobili smo više predmeta i voljela bih biti što dulje u školi – kaže Petra.
I jedna i druga se slažu – sjediti u školi u kojoj ne zvoni školsko zvono neobično je, trebali su pohvatati pravila kojih se moraju pridržavati, ali prate sat i svi se stignu malo odmoriti prije novog predmeta. Na pitanje što bi iz ove školske godine trebalo primijeniti i ubuduće u nastavi, kada koronavirus bude prošlost, odgovaraju različito. Petra bi kao novo pravilo i ubuduće uvela nedijeljenje osobnih stvari. Smatra to higijenskim i boljim budući da više ne znamo kako tko može reagirati na virus, dok bi Lana iz škola u budućoj, puno boljoj situaciji izbacila maske i fizičku distancu.
U osnovnoj školi Eugena Kvaternika prije prvog dana škole imali su troje učenika koji su pozitivni na koronavirus – za njih troje nastavnici, učitelji i profesori od ponedjeljka su organizirali online nastavu. To im nije nikakav problem, kažu, jedva čekaju da ozdrave i da im se i oni pridruže u učionici. Na dodatni angažman za troje učenika iz tri različita razreda ne bune se. Štoviše, kažu, to je njihov posao.
Ema Mađarac učenica je OŠ Ljudevita Gaja u Osijeku, a prve dane sedmog razreda rezimirat će riječima: “Dosta je drukčije nego što smo navikli ići u školu.”
– Prvi dan imali smo samo dva sata, i to razrednice, da nas upozna s rasporedom i epidemiološkim mjerama. Svatko sjedi sam u klupi, a kako nas nema puno u razredu, tek 17, ne moramo nositi maske pod satom, ali trebamo ih imati ako se šetamo pod odmorom po učionici – započinje Ema. Ne mijenjaju učionice, osim za sate tjelesnog, odnosno biologije, kemije i informatike. Ukupno borave u tri prostorije.
– Ulazimo u 7.40 sati u jutarnjoj ili u 13.40 sati u popodnevnoj smjeni. Ako netko zakasni, treba čekati da svi razredi uđu pa onda tek dolazi na red. Dezinficiramo se na ulazu u zgradu i učionicu. Nastavnici nam prilaze s maskom. Pazi se na distancu. Užinu dobivamo u razred – opisuje. Nisu opterećeni činjenicom što se moraju pridržavati epidemioloških mjera.
– Ne razgovaramo toliko u razredu o tome, ali kako se volimo družiti, stavimo masku pa budemo jedni s drugima. Kada nam je razrednica prvi put sve objašnjavala, malo sam bila zbunjena jer je puno pravila, no brzo smo se uhodali – kaže Ema, koja ima i brata Jakova u četvrtom razredu. Dojma je i kako se profesori trude objasniti što više gradiva, kako bi đacima bilo lakše ako opet nastupi online nastava. Misli da je mami najteže što mora svaki dan prati maske, jednu su dobili, a mama je sašila još.
– Jedino me brine što ćemo kad krenu viroze, gripe, na što treba reagirati, kako se ponašati... – kaže mama Ivana Mađarac.
Popovačka obitelj Lendvaj dobro je znana po uspjesima Dore, Dorijana i Vilima na nacionalnim i svjetskim informatičkim i matematičkim natjecanjima i olimpijadama. Dora je sada 1. razred, Dorijan 3. razred XV. gimnazije u Zagrebu dok je Vilim na 3. godini FER-a. Njihovi roditelji, inženjerka geologije Diana Lendvaj i matematičar Vlado Lendvaj, ne očekuju previše problema u ovoj školskoj godini. Dorijan nam kazuje kako je prvi tjedan na online nastavi i zasad nema problema osim redovne nestabilnosti interneta. Dora ide redovno na nastavu.
– Imamo maske, mjerimo si sami temperaturu ujutro i navečer, i dodatno nam mjere temperaturu na izlasku iz učeničkog doma i na ulasku u njega – kazuje Dora.
Vlado Lendvaj, predsjednik Hrvatskog društva informatičara, kao dobar potez ministarstva ističe to što su školama dopustili da sami izaberu model na kojem će provoditi nastavu:
– Ipak, zbog svega će, na samoj nastavi, vjerojatno djeca moći manje naučiti, jer je manje vremena i nisu idealni uvjeti, ali vjerujem da će snalažljivost djece, nastavnika i roditelja pridonijeti tome da usvajanje znanja i vještina ne bude lošije nego inače. Opasnost je jedino ako se od nečeg odustane, kao što je prošle godine AZOO napravio veliku grešku odustajanjem od provođenja natjecanja i time direktno zakinula one najvrednije učenike i nastavnike u sustavu. Online nastava može poslužiti kao nadopuna klasičnoj nastavi, jer zasad još tehnologija nije dovoljno razvijena da je skroz zamijeni. Vlado Lendvaj smatra kako je obrazovni sustav u Hrvatskoj loše organiziran, pa je na terenu raznolik i uvelike ovisi o pojedincima.
– Samo da nastava u školi što dulje potraje! Za nas roditelje koji radimo, uz stresan posao naporno je biti i učitelj kod kuće. Osim toga, učitelj ipak ima autoritet prema djetetu kad su školske obveze u pitanju – kaže Valerija Bašek iz Nedelišća u Međimurskoj županiji. Odahnula je kad je čula vijest da se učenici vraćaju u škole, no zabrinuta je kako će sve to proći i neće li virus ući u školu.
– Ako je već država propisala mjere, onda ih se treba i pridržavati. Ujutro mjerimo temperaturu, zapisujemo podatke, a učiteljica to svaki dan kontrolira. Imamo organiziranu dvosmjensku nastavu, a idućeg tjedna krećemo i s produženim boravkom. Škola ga je organizirala za učenike prvog i drugog razreda – kaže Valerija koja je uzela godišnji odmor kako bi prvi tjedan nove nastavne godine pratila kćer Tiju, učenicu 2.a. razreda, do škole.
– Djeca su vrlo disciplinirana. Svi već na ulazu u školsko dvorište stavljaju maske na lica – kaže.
U prijepodnevnoj smjeni djeca imaju kuhanu hranu za užinu, a u poslijepodnevnoj suhu. Poslužuje im se u učionicama. Valerija i suprug Velimir lani su Tiju ispratili u prvi razred, i sve je išlo o planu sve dok se u ožujku nisu zatvorile škole. – Imala sam sreću da sam mogla raditi od doma, pa sam u najkritičnija tri tjedna bila s Tijom kod kuće. Kad sam se vratila u ured, vozila sam je svaki dan svojoj mami. Sreća pa je i brat tada imao prvašića, pa je mama većinom sve s njima odradila – dodaje. Tija je nakon prvog tjedna nastave u 2. razredu sretna.
– Sad je baš došla s mažoretkinja. Znaju da se ne smiju grliti, ali teško im se toga držati. Dobili smo maske u školi, djevojčice s jednorozima i točkicama, a dečki s dinosaurima – kaže Valerija.