Imala je samo 19 godina. Bila je zaljubljena u Duška Malovića, pripadnika JNA za kojeg se po Sisku te ratne 1991. pričalo da je pripadnik KOS-a. Jedina njezina pogreška bila je to što je u pogrešno vrijeme bila na pogrešnom mjestu – tog 18. rujna 1991. bila je u stanu svog dečka, koji je otišao na put u Sarajevo. S majkom je zadnji put razgovarala te večeri oko 20 sati. Sljedeći dan bila je mrtva. Kada se primaknula prozoru, pogodio ju je snajperski hitac za koji će se poslije po Sisku pričati da je zapravo bio namijenjen njezinu dečku.
Njezino ime bilo je Ljubica Solar i sada je na popisu 24 osobe koje su ubijene te mračne 1991. u Sisku. Za njezinu smrt, nakon 20 godina, kao i za smrt ostale 23 žrtve sada se optužnicom Županijskoga državnog odvjetništva u Osijeku tereti Vladimir Milanković (49), u to vrijeme zamjenik načelnika PU Sisak. Milanković se po zapovjednoj odgovornosti tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva te za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Tereti se da je, s obzirom na dužnost koju je obnašao, znao za odvođenja, mučenja i likvidacije građana Siska srpske nacionalnosti, no da nije ništa učinio kako bi to spriječio. Prema zapovjednoj odgovornosti tereti se i za miniranje kuća i ugostiteljskih objekata u vlasništvu Siščana srpske nacionalnosti, ali i za miniranje pravoslavne crkve. Osim njega, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva optužen je i Drago Bošnjak (53), pripadnik Vukova, dok je postupak protiv Đure Brodarca, u to vrijeme načelnika PU Sisak i prema iskazima svjedoka “gospodara života i smrti u tom gradu”, obustavljen jer je preminuo u pritvoru osječkog zatvora, malo nakon uhićenja u lipnju ove godine.
Ubojstva sisačkih Srba čija su tijela izbacivale Sava i Kupa tijekom 1991. jedna su od najmračnijih priča Domovinskog rata. Slučaj je, i zbog opstrukcije sisačke policije, nad kojom su Milanković i Brodarac imali utjecaj i dugo nakon Domovinskog rata, premješten na Županijski sud u Osijeku. Da je opstrukcije bilo, tužiteljstvo argumentira prikupljenim dokazima, iz kojih proizlazi da su u slučajevima leševa koje je izbacivala Sava podnošene prijave protiv nepoznatog počinitelja u kojima se tek navodilo da je civil usmrćen na nepoznatom mjestu. Te su prijave imale tek zapisnik o očevidu i vanjski pregled leša, dok daljnjih postupanja policije nije bilo.
O strahotama koje su se početkom Domovinskog rata događale u Sisku tijekom šestomjesečne istrage iskazivalo je 137 svjedoka, a neki od njih preživjeli su uhićenja, torture i mučenja. Civili koji su skupljani po Sisku i okolici te na kontrolnim točkama pod optužbama, često nedokazanima, da surađuju sa srpskim parapostrojbama odvođeni su i zatvarani u improvizirane zatvore u barakama nekadašnjih omladinskih radnih akcija (ORA) ili u zgradi lječilišta Jodno koje je bilo jedno od sjedišta pričuvne policije. Među Siščanima ta su se mjesta potiho zvala “sabirnica” i “peglalište”, a tijela velikog broja ljudi koji su onamo odvedeni poslije isplivala su iz Save.
Što se u ORA-i događalo ispričao je svjedok koji je u to vrijeme radio u školi, a pričuvna policija pokupila ga je na jednoj od kontrolnih točki.
– Tražili su osobnu iskaznicu, a kada sam im je dao, usporedili su je s nekim popisom i rekli da mi je ime na njemu. Potom su mi stavili lisice na ruke i odveli me u ORA-u. Doveli su me u nekakav veliki šator u kojem je bila sva krvava stolica, a krvi je bilo po cijelom šatoru, kao i tragova kose i ljudskih zubi... Zatim su došli ljudi u maskirnim odorama i s kapuljačama na glavi. Počeli su me tući po cijelom tijelu, šakama, rukama i nogama... – ispričao je svjedok.
Jedna je od stravičnijih priča i ubojstvo Miloša Čalića, kojega su pripadnici Vukova izvukli s psihijatrije zagrebačke bolnice Rebro, gdje je završio nakon upada uniformiranih osoba u svoju kuću. Čalić je vraćen u Sisak i ondje likvidiran, a neposredni počinitelj, pripadnik Vukova, godinama poslije pravomoćno je osuđen zahvaljujući svjedočenju pripadnika kriminalističke policije. Oni su iskazivali o onom što su vidjeli, unatoč prijetnjama Đure Brodarca koji nije dopustio da se osumnjičeni poligrafski testira. U red stravičnih događaja koji se opisuju u optužnici zasigurno ulazi i ubojstvo Miloša Brkića, koji je nakon ispitivanja umro u sisačkoj policiji, ali i likvidacija pet članova obitelji Vila, pa i Evice Vile, koja je neovlašteno uhićena, a zatim odvedena na obalu Save i – likvidirana.
paulin dvor,sisak,lipik,obitelj zec...i mnogi drugi zlocini dokaz su da je taj vas domovinski rat isceniran,ispovociran i da je imao zaledjinu vrha tadasnje hrvatske ubistvo svojih gradjana...civila,bez sudjenja...mucenje i tortura...ostace vecita mrlja na hrvatskoj neovisnosti ajd sad pucajte minuse....bice vam lakse