Povijesni dokument koji je na današnji dan, prije 29 godina, potpisan u Zagrebu i Erdutu označio je početak kraja rata na području bivše Jugoslavije. Nakon četiri godine agonije, potpisi stavljeni 12. studenog 1995. na Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema bili su važan korak ka uspostavi mira na čitavom Balkanu. Naime, od ratne 1992. pa do 1995. godine, pokušaji mirovnih pregovora hrvatske vlasti s vodstvom pobunjenih Srba u Hrvatskoj završili su neuspjehom, baš kao i svi pokušaj dogovora o mirnoj reintegraciji okupiranog teritorija u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Od pomoći tada nisu bili niti napori koje je ulagala međunarodna zajednica, trajni mir nije postignut niti kroz misije UNPROFOR-a i UNCRO-a, stoga je, nakon četiri godine uzaludnih pokušaja, Hrvatska odlučila sama krenuti u akciju te vojnim putem, osloboditi svoja okupirana područja.
Vojno-redarstvenom akcijom "Bljesak", u svibnju 1995., a potom i akcijom "Oluja", u kolovozu iste te godine, oslobođeno je oko 12 tisuća četvornih kilometara zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i sjeverno-dalmatinskoga zaleđa. Zaštićene zone Ujedinjenih naroda (UNPA) - sektori "Zapad", "Sjever" i "Jug", bili su tada vraćeni. Jedino je još sektor "Istok", koji je obuhvaćao hrvatsko Podunavlje, ostao pod srpskim nadzorom, a upravo je reintegracija istočne Hrvatske bila itekako kompleksno pitanje.
No, Bljesak i Oluja poslali su itekako moćnu poruku vodstvu pobunjenih Srba kojemu je konačno bilo jasno da će Hrvatska, ako ne ide drugačije, vojnim putem osloboditi i zadnji centimetar svog okupiranog teritorija. S druge strane, poraz Vojske Republike Srpske u BiH dodatno je potaknuo odluku srpskog vodstva da, nakon višegodišnjih tvrdih pregovora, konačno 'omekšaju' i prihvate ponuđene prijedloge te pristanu na mirno rješenje.
VEZANI ČLANCI:
Dana 12. studenog, 1995. u Predsjedničkim dvorima, u Zagrebu, potpis na Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema stavio je Hrvoje Šarinić, koji je bio povjerljivi izaslanik tadašnjeg predsjednika Tuđmana u razgovorima sa Slobodanom Miloševićem. U ime srpske, pregovaračke delegacije sporazum o mirnoj reintegraciji hrvatskog istoka i povratku posljednjeg, okupiranog područja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske u Erdutu je potpisao tadašnji ministar vanjskih poslova SR Jugoslavije, Milan Milanović. Naglasio je tada da su ispunjena dva srpska zahtjeva - prvi, da ne bude rata i drugi da stanovništvo ostane na tom području.
U svojstvu svjedoka povijesni su dokument tada potpisali i tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu, Peter Galbraith, te posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju, Thorvald Stoltenberg. Peter Galbraith je tog dana istaknuo kako je jedan od glavnih problema riješen na miran način, potpisima, a ne mecima, dok je Stoltenberg naglasio kako je sporazum početak kraja rata na području bivše Jugoslavije. Potpisi na taj sporazum bili su doista potpisi za mir, jer tim je sporazumom izbjegnuta vojna akcija, napravljen je krupan korak prema miru te su postavljeni temelji za kasnije, međusobno priznanje Hrvatske i Srbije.
Povijesnih 14 točaka
Zagrebačko-erdutskim sporazumom, kroz 14 točaka, definirana su područja na kojima će, uz podršku UN-a, tijekom prijelaznog razdoblja, od 12 mjeseci, obje strane surađivati u provedbi procesa mirne reintegracije. Sporazum je obuhvatio proces demilitarizacije, početak razminiranja i povratak izbjeglica i prognanika, povrat nezakonito oduzete imovine ili nadoknadu štete, te osiguranje normalnog funkcioniranja javnih službi, uspostavu prijelaznih policijskih snaga, ali i gradnju povjerenja među etničkim zajednicama, kao i poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Samo par dana nakon potpisivanja, Sporazum o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, stupio je na snagu – 23. studenog, 1995., potvrdilo ga je Vijeće sigurnosti UN-a (Rezolucija 1023). No, proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja službeno je započeo 15. siječnja, 1996. godine, kada je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 te ustanovilo posebnu “Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji” (UNTAES), na čije je čelo, kao prijelazni upravitelj, najprije imenovan umirovljeni, američki general, Jacques Paul Klein, a od 1. kolovoza 1997. tu je dužnost obnašao William G. Walker.
Važna kockica u mozaiku bili su tada i lokalni izbori, održani 13. travnja 1997. godine, kojima je potpuno uspostavljen politički sustav kakav je bio i u ostalim dijelovima Hrvatske. Već u srpnju, te godine, počeo je i službeni povratak prognanika i izbjeglica te su uspostavljeni granični prijelazi prema tadašnjoj SR Jugoslaviji. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja završio je 15. siječnja, 1998., kada su istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem postali dio teritorijalnog, pravnog, monetarnog, carinskog sustava Republike Hrvatske, koja je, od tog dana, konačno postala potpuno suverena i cjelovita.
Više članaka iz arhive Večernjeg lista pronađite OVDJE.
>>FOTO Nekadašnji senjski biser s panoramom Jadrana sada je samo zaboravljena ruševina u sjena prošlih dana>>
