Na današnji dan, odnosno u noćnim satima 23. na 24. studeni 1991. , nakon četiri dana grčevite borbe u okruženju, iz Laslova su u proboj krenule dvije grupe branitelja koje su se probile kroz obruč i iznijele sve ranjenike.
Večernji list u suradnji s portalom Studio23 donosi video o padu Laslova.
– Bitni događaj je kada je 20. 11. Ernestinovo palo, to je jedino selo iz kojeg smo mi mogli izaći van. Od tog trenutka Laslovo se našlo u okruženju – svjedoči jedan branitelj.
Ostala svjedočanstva pogledajte u videu.
a ima neka posebna potreba za držanje na životu ovih tema sa jednakim intenzitetom kao 1992--e i dalje, ili nemate o čemu pisati, pa ajmo, vukovar, vukovar, darda, borovo naselje, škabrnja...? ne kužim, kad ćete se smiriti i početi živjeti? ili vam je ova tema uvijek zanimljiva (baš čudno pada baš u vrijeme donošenja proračuna...)? od svih ste zaboravljeni, ostavljeni, napušteni, vaša vječna mantra... pa što bi htjeli, da cijela zemlja s vama svaki dan odlazi na groblja, svaki dan traži pravdu, da svi hodamo u kolonama ko zombiji...?! zatvorite tu mučnu stranicu života, taj dio vam je završio prije 27 godina. svaki narod ima izroda i kukolja, al to ne znači da cijeli narod trebamo osuđivati i kriviti za sve naše osobno zlo! o kakvom vi to turizmu možete sanjati, kad svakom strancu pokazujete groblja, stratišta...? mislite da se njemačku i poljsku posjećuje zbog konc logora, da su to glavne destinacije? imate prekrasne vinograde, prekrasnu prirodu, počnite živjeti sa i od toga! muka mi je od ovih naslova, 'bez izlaza, krv, mrak, tamnica, svaki dan su me odvodili...'. moja baka ima skoro 100 godina, proživjela svjetski rat, u kojem su se braća međusobno klala, pa nikad o toj temi nije sa zloćom pričala, već samo tužno spomenula dobre ljude koji su poginuli. al 1945-e se već živjelo! mi ni 2018-e nismo u stanju u vukovaru vidjeti osmjeh! nakon 27 godina treba reći dosta! dvojezične table neka budu, pa istra ih je puna!