Prije točno 54 godine, 27. listopada 1969., katastrofalan potres, jačine 8 stupnjeva po Mercallijevoj, a 6 stupnjeva po Richterovoj ljestvici, sravnio je Banja Luku sa zemljom. Početak katastrofe bio je u noći, 26. listopada, u 2.55 sati, kada je grad uzdrmao snažan, prethodni udar, jačine 4,8 stupnjeva po Richteru, nakon kojeg se podrhtavanje tla nastavilo do 8.53. Tog su, 27. listopada, ujutro, novi udari, poput kula od pijeska, rušili zgrade, koje su već bile ozbiljno oštećene u prethodnom potresu. Grad se gušio u oblacima prašine. No, sve su to bile tek uvertire pred glavni udar, koji se dogodio u nedjelju, u 16.35 sati. Hipocentar potresa, iza kojeg je ostala pustoš, bio je na dubini od 20 kilometara ispod grada.
U gotovo potpuno razorenom gradu na Vrbasu, kojeg su tog 26. i 27. listopada pogodila četiri jaka potresa, preko 80 posto zgrada bilo je srušeno ili pak teško oštećeno i osuđeno na smrt. Čitav je kraj ostao bez struje i vode. U prvim satima, nakon katastrofe, u gradu ruševina, u kom je 86.000 stanova bilo potpuno uništeno, o točnom se broju žrtava moglo samo nagađati. Vojska je s građanima žurno raščišćavala ulice, spašavajući preživjele iz ruševina, a sa svakim novim danom broj žrtava i ozlijeđenih se povećavao.
U konačnici, među srušenim je zgradama pronađeno petnaest mrtvih Banjalučana. Čak trinaestero ih je smrtno stradalo u jednom objektu, zgradi "Titanik", koja je pretrpjela teška oštećenja. Dok se igrala u dvorištu, poginula je jedna djevojčica, na koju se srušio dio kuće, a petnaesta žrtva bio je muškarac, kojeg je ubila cigla. U gradu, u kom je i bolnica bila potpuno uništena, broj ozlijeđenih narastao je na 1117.
Ljudi, koji su ostali bez svojih domova, hladne su noći, u kojima se temperatura tada spuštala ispod nule, provodili pod vedrim nebom i u šatorima. O katastrofalnom potresu, koji je razorio Banja Luku, u posebnom izdanju Večernjeg lista, koji je objavljen dan nakon katastrofe, s lica mjesta izvještavala je tada specijalna ekipa Večernjaka - Ante Živković, Drago Lipić, Daniel Jelinić i Zlatko Franjić i Božo Kelemenić, koji su, jutro nakon potresa, posebnim avionom Aero – kluba Zagreb, stigli na mjesto tragedije, kako bi se pridružili stalnim dopisnicima, Muhidinu Jusufagiću i Nuriji Rošiću. Njihovi su članci i foto materijali, sačuvani u našoj arhivi.
POVEZANI ČLANCI:
Zatresao se i Zagreb
O razornoj snazi potresa svjedoči i to što se prilično jako osjetio i u Zagrebu, gdje su, na nekim zgradama, čak popucali i zidovi. Odmah nakon katastrofe, telefonske linije, u Večernjakovoj redakciji, bile su, kako svjedoči naša arhiva, doslovno usijane. U cijeloj zemlji, pa tako i u gradu pod Sljemenom, koji je i sam, više puta, bio pogođen razornim potresima, tragedija Banja Luke pokrenula je pravi cunami solidarnosti. Naši su čitatelji zvali kako bi doznali broj računa na koji mogu uplatiti novac za postradale. Pitali su kako poslati pomoć, što je najpotrebnije, treba li krvi, pokrivača, šatora...
Zagrebom su odjekivale sirene, timovi vatrogasaca i Hitne pomoći odmah su krenuli u pomoć stradalim Banjalučanima. Među prvima, na račun otvoren za pomoć, novac je tada uplatio Zagrepčan, Slavko Keres, iz Subotičke 16, koji je donirao čak 300 000 starih dinara. 'Prodao sam automobil, za dva milijuna, pa želim, bar dijelom tog novca, pomoći stradalima', pojasnio je Zagrepčan velikog srca. Pomoć Banjalučanima, od 20 000 dinara, uplatio je tada i Predsjednik Republike, Josip Broz Tito, koji je, sa suprugom Jovankom, obišao razrušeni grad.
Zahvaljujući pomoći koja je pristizala sa svih strana, samo četiri dana nakon potresa u šatorima su počeli raditi mnogi bolnički, specijalistički odjeli, a peti dan u grad su, uz pošiljke cementa, crijepa i stakla, počele stizati i prve montažne kuće i barake. No, osnovnoškolci i srednjoškolci, tek započetu školsku godinu, nisu imali gdje završiti, jer i sve su škole bile razrušene, pa su djeca, stoga, razmještena po raznim krajevima bivše države, kako bi mogla nastaviti s redovnim pohađanjem nastave.
Petrinju i Banju Luku rušili su potresi iz istog rasjednog sustava
„Banju Luku nije srušilo pomicanje baš Pokupskog rasjeda, ali jest rasjeda iz istoga velikog regionalnog rasjednog sustava, koji u Hrvatskoj ide od Jastrebarskog, preko Pokupskog i Gline, u BiH i dalje na jugoistok prema Srbiji i Durmitoru. Obično pojedine dionice takvih sustava dobiju i svoja imena, pa je tako i s Pokupskim rasjedom. Dakle, Banju Luku je pogodio potres koji je nastao na banjolučkoj dionici istog rasjednog sustava“, pojasnio je, u razgovoru za Večernji list, novinaru Zoranu Vitasu, prof. dr. sc. Marijan Herak, s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Upravo je prof. Herak, sa suradnicima, u časopisu Journal of Geodynamics objavio i rad na temu banjolučkog potresa u kom se prikazuju rezultati analize geoloških, geomorfoloških i geofizičkih podataka, koji upućuju na aktivan kompresijski režim naprezanja u rubnom području Dinarida i Panonskog bazena, koji je prouzročio potres magnitude 6,4, na području Banje Luke 27. listopada 1969. godine.
'Kao i kod potresa u Petrinji, glavnom potresu u Banjoj Luci, iz 1969., prethodio je snažan potres magnitude 6,0 dan prije iako je pojačana seizmička aktivnost prije glavne serije trajala već nekoliko mjeseci. Glavni potres u Banjoj Luci imao je magnitudu 6,4 te je izazvao vrlo veliku štetu, na vrlo velikom području, oko epicentra. Istraživanja su pokazala da glavni i najjači prethodni potresi, iz te serije, leže na rasjednoj zoni koja se ugrubo pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok i prolazi s južne strane Kozare te se nastavlja u smjeru Hrvatske Kostajnice. S druge strane, rasjednu zonu na kojoj su se dogodili petrinjski potresi, moguće je pratiti praktički tik do pred zapadni ulaz u Hrvatsku Kostajnicu. Stoga se nameće logično pitanje postoji li veza među ovim rasjednim sustavima, usprkos njihovoj znatnoj razlici u potresnim mehanizmima? Još je važnije, ako postoji veza, “komuniciraju” li ti rasjedni sustavi, tj. je li moguće očekivati prijenos tektonske napetosti s jednog na drugi rasjedni sustav“, rekao je, u razgovoru za Večernji, doc. dr. sc. Josip Stipčević.
