Idućih godina građani i poduzetnici trebali bi za javne potrebe plaćati 3,3 milijarde kuna manje, a porezno rasterećenje trebalo bi potaknuti gospodarski rast. No, jesu li Hrvati preopterećeni porezima (i koliko) i imaju li niži porezi doista veze s rastom (i kakve), o tome ministar financija Zdravko Marić, kada je predstavljao svoju poreznu reformu Saboru i javnosti, nije rekao ništa. A trebao je, jer to bi nam dalo barem neku sliku o tome je li porezno rasterećenje od 3,3 milijarde kuna (manje od jedan posto BDP-a) primjeren odgovor na poreznu preopterećenost i spor rast, i neće li trošak provedbe reforme biti veći od koristi. Ali, na pitanje jesu li Hrvati preopterećeni porezima nije lako odgovoriti. Najprije bi trebalo znati koliki je danas porezni kapacitet Hrvatske ili “maksimalni iznos poreza koji zemlja može ubrati u odnosu na svoja ekonomska, institucionalna i demografska ograničenja”. Hrvatski ekonomisti koji su pisali o tome (M. Kesner-Škreb, G. Buturac) pozivaju se na studiju Svjetske banke prema kojoj hrvatska država ubire 18 posto poreza više nego što je hrvatski porezni kapacitet. No ti se podaci odnose na razdoblje od 1994. do 2009. Kako je danas, ne znamo. Ako je i lani bilo kao u vrijeme na koje se odnosi studija Svjetske banke, kada su ukupna porezna izdvajanja, izračunao je Guste Santini, iznosila 104 milijarde kuna, tada bi Hrvatsku trebalo porezno rasteretiti za 15,8 milijardi kuna.
Santini je problemu prišao i iz drugog ugla. Izračunao je kolika je porezna presija novododane vrijednosti hrvatskog gospodarstva i zaključio da je ona “dramatično visoka: u 2014. iznosi fantastičnih 51,8 posto, dok je u 2015. porezna presija nešto niža i iznosi 50,8 posto”. U 2015. dohodak od kapitala podijeljen je na 39,8 milijardi kuna državi i 18 milijardi kuna investitorima. “Ovako visok udio poreza u novododanoj vrijednosti imperativno zahtijeva korjenitu poreznu reformu”, napisao je Guste Santini u zadnjem broju časopisa Ekonomija. No, malo koja zemlja ne ubire poreze osjetno veće od poreznog kapaciteta, od zemalja s kojima se Hrvatska može usporediti tek Poljska ili Čile. Prekomjerno porezno “granatiranje” kakvo provodi Hrvatska prosjek je razvijenih zemalja dok među zemljama u razvoju nisu rijetke ni one koje svoje ekonomije oporezuju i s 30-50 posto povrh poreznog kapaciteta.
A da porezno opterećenje ima veze s ekonomskim rastom pokazao je Goran Buturac u svom znanstvenom radu “Država i ekonomija: gdje je Hrvatska?”. Koristeći se podacima Međunarodnog monetarnog fonda i spomenute studije Svjetske banke, ustanovio je da zemlje s manjom poreznom presijom imaju vidljivo veće stope rasta gospodarstva. Od onih s kojima se Hrvatska može uspoređivati to su Albanija, Litva, Slovačka, Estonija, Letonija, Turska. Dobro je, dakle, da Plenkovićeva Vlada snižava porezne stope, no još bi bilo bolje da se manje bavi poreznim stopama, a više time kako će Hrvatska povećati domaći proizvod i novododanu vrijednost, odnosno porezni kapacitet zemlje.
> > 'Reforma je rađena na stručnim principima i nikakve demagoške stvari neće je ugroziti'
