Sama pomisao na zamjenu beba u rodilištu, asocira na scenarij neke Hollywoodske drame ili zamršene meksičke sapunice, no upravo se takav, dramatičan scenarij, uistinu dogodio u rodilištu, u Srebrenici. Dvije djevojčice, rođene 9. studenog 1983. godine, greškom zaposlenika te bolnice, nisu bile označene brojevima te su, kobnom nepažnjom, zamijenjene. Dvije godine nakon rođenja djece, jedna od obitelji je, očito posumnjavši nešto, pokrenula sudsku parnicu.
Zamršenu situaciju nije bilo lako rasplesti. Kako bi se utvrdilo tko su očevi, a tko majke djevojčica, uspoređena su tkiva čak 21 osobe, iz sedam obitelji. Rezultati analiza pokazali su da su djevojčice, u rodilištu, doista, greškom, zamijenjene, zbog čega su, gotovo tri godine, odrastale, ne upoznavši svoje prave roditelje.
Slučaj zamjene novorođenčadi, jedinstven na prostoru bivše države, raspleo se u lipnju, 1986., nakon što su Nezir i Emsura H., iz okolice Bratunca, dvanaest mjeseci prije toga pokrenuli, u sudskoj praksi, na ovim prostorima, do tada nezabilježenu parnicu. Čitav sudski proces bio je tajan te se odvijao unutar četiri zida, iza, za javnost, zatvorenih vrata sudnice. Gotovo filmskoj parnici, u Okružnom sudu u Tuzli, nazočio je tada i profesor Andrija Kaštelan, u to vrijeme čelni čovjek Centra za tipizaciju tkiva, koji je, po završetku postupka, pojasnio kako je slučaj riješen.
„Metodom tipizacije i uspoređivanjem tkiva kod sedam obitelji, odnosno 21 osobe, ustanovili smo kome pripadaju djeca. Ukupno su obavljene 72 kombinacije, kako bi se ustanovilo očinstvo i majčinstvo. Analiza je pouzdana“, rekao je tada prof. Kaštelan, istaknuvši kako, u svojoj dugogodišnjoj praksi, takav primjer nikada nije imao.
Na temelju kompleksnog vještačenja, obavljenog u Centru za tipizaciju tkiva Klinike za urologiju, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vijeće Okružnog suda u Tuzli je, u utorak, 4. lipnja 1986., donijelo odluku – greškom zamijenjene, trogodišnje djevojčice, Mirela i Nizama, morale su, ovaj put sudskom odlukom, zamijeniti obitelji, u kojima su, do tada, rasle. Nakon što je sudsko vijeće priopćilo presudu, dogovoreno je da, u roku od 30 dana, Mirelu, iz obitelji Idriza i Zumre, preuzmu Nezir i Emsura, te da Idriz i Zumra, u isto vrijeme, preuzmu svoju kći Nizamu, od Mensure i Sabre M., kod kojih je ta djevojčica živjela od rođenja.
I dok je par koji je pokrenuo postupak, plakao od sreće što su, konačno, nakon pune tri godine, pronašli i dobili svoju biološku kći, Mirelu, drugi je par plakao od tuge. Za Idriza H., spoznaja da djevojčica, koju su on i supruga, od 9. studenog 1983. godine, smatrali svojom kćeri, ipak nije njihovo biološko dijete, bila je strašan šok te, u hodniku suda, nije mogao sakriti suze.
VEZANI ČLANCI:
„Bez obzira na odluku, od naše se Mirele ne bismo mogli rastati, niti bismo, umjesto nje, mogli primiti drugu djevojčicu. Imamo stariju kćerkicu i obje podjednako volimo, one su naše, slične su jedna na drugu“, rekao je nesretni čovjek, prije no što je, nakon gotovo tri godine, saznao da je njegovo biološko dijete ipak malena Nizama, a ne Mirela, koju je do tada smatrao svojom kćeri.
Kobna greška zamjene novorođenčadi, u rodilištu u Srebrenici, bila je, do tada, nezabilježena na ovim prostorima te je, zasigurno, trajno obilježila živote obaju obitelji. „Za utjehu“ roditeljima, čija su djeca zamijenjena, te su tri godine kasnije morali obaviti razmjenu, bolnica je tada platila troškove vještačenja, u iznosu od 1,6 milijuna dinara.
>> VIDEO Peti u nizu prosvjed "Srbija protiv nasilja"
Kojo "ovi prostori", napiši u bivšoj jugi