U glavi mu se te 2000. za jedne mise dogodio "klik". Svećenik je u propovijedi na misi u njegovu rodnom Vukovaru bio govorio o golubu kao o simbolu miru, a on je pomislio da bi križanjem nekoliko vrsta trebalo stvoriti novu – vukovarsku golubicu mira. Izložio je Zlatko Menges svoj naum prijateljima, kazavši im da bi htio da naprave pasminu bijelog goluba koji će biti i nježan, ali i snažan i ponosan poput neolitske Vučedolske golubice.
Ptica s krunom na glavi
Prionuli su vukovarski golubari poslu, formirali sekciju, odabrali primjerke koje će križati... Prošlo je gotovo desetljeće dok se nije izlegla ptica s krunom na glavi, izbočenih prsa, posebno oblikovanih krila, okomitih leđa i s "pernatim gaćama" na nogama. Nježna, a ponosna golubica oko očiju je imala crveni obrub. – Nama Vukovarcima oči su crvene od plača. Taj je obrub simbol naših suza – tumači danas 76-godišnji Zlatko Menges.
Na Državnoj izložbi mladih golubova u Viljevu 2008. godine prvi je put izložena novostvorena vrsta goluba. A ove godine u siječnju priznata je autohtona pasmina vukovarske golubice u četiri boje – bijeloj, crnoj, smeđoj i "špricanoj". Druga je to sorta potekla iz "radionice" golubara Mengesa. Vukovarski kokošasti golub već je desetljećima priznata pasmina.
Kad govori o golubarstvu, vraća se Zlatko Menges u mislima i sjećanjima u vrijeme kada je bio zaigrani dječarac od sedam ljeta, kad ga je ujak Đuka "ubo perom" bijelog paunaša. Sljedećih, evo, već gotovo pa sedam desetljeća imao je taj Vukovarac raznih ljubavi u životu, neke su trajale dulje od drugih, dosta ih je bilo pa prošlo, al' ona prema golubovima preživjela je sve to vrijeme. Ta mu je ljubav davala snage i onda kad mu je bilo teško, kad je ostao i bez svog doma i svoga grada. I onda kad je te nesretne '91. u Marincima izgubio jedinca Gorana, čije je tijelo poslije pronašao u crnoj vreći, ispod bora...
Do rata je Zlatko Menges bio soboslikar. Živio je na Sajmištu, imao sina i kćer. I jato engleskih gušana. Pet je puta Zlatko sa svojim gušanima bio prvak Europe, a šest puta viceprvak. Kad je zaratilo, Menges je bio zapovjednikom obrane jednog dijela Sajmišta. U golubinjaku je imao dvjestotinjak ptica.
Ljubav prenijeti na unuke
– Kruno Buženja iz Đurđenovca hranio ih je do zadnjeg dana, do pada grada, kada sam ostao bez njih – priča Zlatko Menges. Uslijedile su godine progonstva, život po tuđim kućama. Na jednom tavanu u Vinkovcima 1996. godine odlučio je ponovno početi uzgajati golubove. Kući u Vukovar vratio se s cijelim jatom. Danas je Zlatko Menges predsjednik Udruge za selekciju i uzgoj sitnih životinja "Vukovar 1955" a u svom golubinjaku ima tristotinjak ptica: engleskih gušana, vukovarskih kokošastih i vukovarskih golubica. Onako kako je njega ujak Đuka "ubo perom", vjeruje Zlatko da će "ubosti" barem jednog od svojih pet unuka i da će koji od njih nastaviti njegovim stopama. Hoće li to biti Stjepan, Benjamin, Dorijan, Matija ili Dominik Josić, Zlatku Mengesu sasvim je svejedno. Važno je da vukovarska golubica ostane simbolom mira.
