Naravno da je u demokraciji legitiman zahtjev branitelja što traže raspravu o Miloradu Pupovcu. Premda tko zna kamo nas to može odvesti. Vidjeli smo, kad je otvorena rasprava o jugoslavenskoj ponudi jogurta, kako je to neke odvelo do nostalgičnih zaključaka o tim vremenima “rajskog socijalizma” naspram današnjih “paklenog kapitalizma”. O vremenima kad su Hrvati također iz egzistencijalnih razloga odlazili iz zemlje, s tim da brojni Bušići, Đurekovići ili Ševe nisu našli svoj mir ni u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji, već su i tamo proganjani i likvidirani od ondašnjeg režima.
Što nas u Hrvatskoj, osim onih koji su zbog te vrste znatiželje završili po kazamatima, nije pretjerano opterećivalo jer smo bili prepušteni slatkim brigama suočeni navodno s bogatom ponudom jogurta, kako je ostalo u sjećanju onima kojima hrvatstvo i druge političke slobode tada nisu bili važni. Osobito ne kao danas, kad im začudo ni sve nijanse kapitalističkih jogurta ne mogu odagnati misli od brige što Hrvati nesmetano konzumiraju slobodu kretanja po EU. Naravno, to što ondašnjim buntovnicima ni ta paleta proizvoda “made in Yugoslavia” nije puno značila, njihov je problem. Jer, dana im je prilika uživati u životu, poput ovdašnjih jugonostalgičara koji su se očigledno snalazili u zadanim okvirima bivše države te se nisu opterećivali sudbinom političke emigracije.
Uvrnuta rasprava o ponudi YU jogurta samo govori o tomu kako su neki i onda, a i danas žive u paralelnom svijetu zakinuti za elementarne moralne vrijednosti, osjećaj pravednosti pa i dobar ukus. A dominantni pristup toj raspravi štošta govori i o raspodjeli moći. Tako bi i rasprava o Pupovcu mogla otići u neočekivanom smjeru. Eto, i on sam to je dao naslutiti požalivši se kako moć više nije u rukama političke klase, već je imaju “klerici, branitelji i tajkuni”. Štoviše, Pupovac kaže kako je “klasa klerika postala jedna od najmoćnijih u društvu, medijima, obrazovanju, zdravstvu, vojsci i policiji”. Nije otkrio tko su “klerici”, a prema klasičnoj definiciji, njegova teza nije notorna pa je stoga nerazumljiva.
U širem smislu tog pojma “moćni klerik” mogao bi biti, recimo, ministar Lovro Kuščević, ali kako vezano za referendume on svu moć koristi na način kako to odgovara Pupovcu, sumnjamo da je mislio na njega. U svakom slučaju, koliko je Pupovac u pravu ili u krivu, svakodnevno se vidi u udarnim medijskim terminima i na naslovnicima. Što se tajkuna tiče, jedan od zastupljenijih je Danko Končar, formatiran u bivšem socijalističkom sustavu. Koliko je sada moćan u hrvatskim okvirima, druga je priča. Što vrijedi i za Ivicu Todorića, a još više za Zdravka Mamića.
Branitelji. Koliko su oni moćni, i proteklih su im dana pokazali mediji. Uostalom, najbolja ilustracija njihove moći govor je srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića za posjeta Hrvatskoj, kad je, aludirajući na izglasavanje Zakona o braniteljima, rekao: “Milorade, ne moraš baš za svaki zakon da glasaš.”
Uzgred, nije li zbunjujuće što branitelji sada traže da se Milorad Pupovac očituje o Domovinskom ratu nakon što se toliko puta u posljednjih dvadesetak godina jasno očitovao šutnjom, suzdržanošću ili relativiziranjem. A i što se njih tiče kakav stav ima Pupovac o Domovinskom ratu, osim ako nisu njegovi birači. Žele li reći da nitko u ovoj zemlji ne smije imati stav drugačiji od njihova? Hrvati i neki Srbi još će se dugo razilaziti na tu temu. Ne mogu isto mišljenje o Domovinskom ratu imati obitelj ubijenog hrvatskog branitelja i obitelj srpske žrtve u akciji Oluja. I potonji imaju pravo na svoje političke predstavnike, kao što i branitelji imaju pravo na svoje. S tim da će politička utakmica pokazati koliko tko od toga ima koristi.
U tomu vjerojatno treba tražiti i razloge manjka hrvatstva i viška nekritičnosti Pupovca u odnosu prema četnikovanju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, što iritira mnoge u Hrvatskoj. Ali i to spada u politički izbor Pupovca, o kojem će sud reći vjerojatno opet petnaestak tisuća birača srpske manjine koji takav politički stav smatraju vrijednim svojega glasa. Što se to tiče branitelja!? Kao i koalicija SDSS-a s HDZ-om, osim ako svi branitelji nisu glasači HDZ-a. Svoj sud o Pupovcu i o Plenkoviću dat će, kao i svi, na izborima.
To više što im nije smetalo kad je lani Pupovac digao ruku za zakon u kojem piše da su “hrvatski branitelji obranili RH unutar međunarodno priznatih granica od oružane agresije koju je izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u RH”. Preodgoj Pupovca u režiji branitelja, je li to ostvarivo, ne ide li to naruku baš politici koju on vodi, i treba li to Hrvatskoj.
Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:
"Branitelji" i Pupovac su ionako isti par opanaka. Profesionalni sisači naših novaca.