Istraživački kamp Međunarodne akademije za svjesnost
smješten je pokraj portugalskog sela Évoramonte,
u regiji Alentejo, u mirnom krajoliku punom domaćih biljaka, malih
divljih životinja i raznih vrsta ptica, koji osiguravaju okrepljujuće
energije. IAC (The International Academy of Consciousness), koji se
prostire na 98.000 četvornih metara, neprofitna je organizacija
posvećena znanstvenom proučavanju svjesnosti, ljudske esencije
(duše), svijesti izvan mozga i paranormalnih fenomena u
cilju razumijevanja multidimenzionalnosti čovjeka.
U kompleksu su brojni laboratoriji za određene eksperimente, a među
njima se ističe "projektarij", šuplja kuglasta zgrada
promjera devet metara, prva takve vrste u svijetu za istraživanje
izvantjelesnih iskustava, koje se nekad nazivalo i astralnim
projekcijama.
Wagner Allegreti, predsjednik IAC-a, bavi se istraživanjem svijesti od
1982, a Nanci Trivellato direktorica je znanstvenih istraživanja na
istoj akademiji i urednica časopisa "Journal of Conscientiology". Kad
je vaš predmet istraživanja neobičan, nevidljiv i
neopipljiv, važno je biti domišljat i uporan. Vlastita
iskustva nisu na odmet.
Izlazak izvan tijela
VL: Na koje načine
istražujete izvantjelesna iskustva?
NANCI TRIVELLATO: Trenutačno radimo na dva projekta. Jedan je
istraživanje putem interneta želimo doći do ljudi iz cijeloga
svijeta i doznati kakva su izvantjelesna iskustva imali, u kojim
okolnostima, koje su metode korištene, jesu li bili lucidni,
na koji način mogu potvrditi svoja iskustva. Drugi projekt je
eksperimentalno istraživanje u laboratoriju, u kontroliranim uvjetima.
Ispitanik dobije izvantjelesni zadatak koji treba obaviti. Primjerice,
nalazi se u sobi i zadatak je ući u drugu sobu u kojoj je na računalu
prikazana slika. Slika je odabrana nasumce tako da nitko ne zna o kojoj
je slici riječ. Ispitanik se treba vratiti u sobu i reći što
je vidio. Na taj način ispitujemo autentičnost izlaska izvan tijela.
Slična se istraživanja provode već četiri ili pet desetljeća, uz
korištenje različitih metoda.
VL: Kod uglavnom
subjektivnog fenomena kao što je fenomen izvantjelesnog
iskustva, može li se napraviti razlika između subjektivnih i
objektivnih istraživanja?
NANCI TRIVELLATO: Eksperiment u kojem ispitanik dobije zadatak je
objektivan. Možemo provjeriti je li istina ono što su
vidjeli. Važno je reći da tu nema telepatije niti drugih fenomena jer
nitko ne zna koja je slika prikazana. Cilj eksperimenata koje provodimo
jest bolje razumijevanje fenomena jer ne trebamo više
dokaza. Netko tko nikada nije imao takvo iskustvo i dalje će govoriti
da to ne postoji. Oni koje to zanima mogu to potvrditi iskustvom. Mi
želimo bolje razumjeti fenomen. S osam godina imala sam izvantjelesno
iskustvo i vidjela sam nešto što ni na koji način
nisam prije mogla vidjeti. Rođena sam u malom gradu u Brazilu, jedan
moj rođak bio je bolestan, a nama djeci rečeno je da ide u posjet
rođacima.
U gradiću nismo imali televiziju, knjižaru ili knjižnicu, ja nikada
nisam vidjela bolnicu. On je zapravo otišao na operaciju. Ja
sam te noći imala izvantjelesno iskustvo. Otišla sam u
bolnicu i vidjela ga sa svim tim cjevčicama, jedna je cijev iz trbuha
izvlačila nekakvu tekućinu. Kad sam se ujutro probudila, sve sam mogla
opisati. Ovakvo iskustvo za nekoga tko je bez predrasuda nije samo san
ili mašta. To iskustvo je potvrda. Naša
istraživanja usmjerena su na razumijevanje, a ne na dokazivanje
fenomena.
Lucidni snovi
VL: Kako ste počeli
istraživati izvantjelesna iskustva?
WAGNER ALLEGRETI: Sve je počelo kad mi je bilo devet godina. Imao sam
spontane projekcije. U početku su to bili lucidni snovi. Jednoga sam
dana vidio sebe izvan tijela, vidio sam i brata koji je spavao u drugom
krevetu. Ti lucidni snovi razvijali su se i ja sam ih pomalo mogao
kontrolirati. S devet godina nisam mnogo znao o tome i navečer bih
odlazio u krevet nadajući se da ću ponovno to doživjeti.
Mnogo godina kasnije počeo sam o tome čitati i učiti tehnike. 1982.
godine upoznao sam dr. Walda Vieiru, istraživača izvantjelesnih
iskustava, i počeo s njim raditi. 1986. objavio je svoju knjigu
"Projektologija", a 1988. smo osnovali Međunarodni institut. To je bio
naš prvi projekt u približavanju fenomena ljudima.
Objavljivali smo knjige i organizirali tečajeve, prvo samo u Brazilu, a
onda i u drugim zemljama. Potom smo odlučili stvoriti infrastrukturu
koja će pomoći ljudima da imaju ta iskustva. Oni sigurno ta iskustva
mogu imati kod kuće, no ako ih dovedete u bolje okruženje, bit će
lakše kontrolirati različite čimbenike, možemo kontrolirati
uvjete. Tako smo sagradili istraživački centar u Portugalu, u mjestu
Evera.
VL: Što nam
fenomen izvantjelesnih iskustava govori o prirodi svijeta u kojem
živimo?
WAGNER ALLEGRETI: Najvažnije je to da mi nismo u fizičkom tijelu. Ta
ideja zasigurno nije nova, ljudi to govore već tisućljećima. No, vrlo
je malo ljudi imalo priliku to potvrditi. Neki vam vjerski vođa kaže da
niste fizičko tijelo, da ste duša. U to možete povjerovati,
ali to je samo vjerovanje. Kad napustite tijelo, tada možete dokazati
to da niste fizičko tijelo, već višedimenzionalno biće, a to
sve mijenja. Ono na što se usredotočujemo je tzv. kozmoetika
koja je iznad ljudske etike. Evo zašto: ako
razmišljate o moralu zemalja poput Brazila, SAD-a ili
Japana, postoje razlike što je na jednom mjestu
ispravno, na drugom je pogrešno i obratno.
Poznavajući druge oblike svijesti i dimenzija te širenjem
vlastitog uma, dolazite do osnovne univerzalne etike koja funkcionira
na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme ili u bilo kojoj dimenziji.
To je kozmoetika. Ne možemo reći da je razumijemo potpuno jer da je
razumijemo potpuno, ne bismo bili ovdje nego na nekom drugom, malo
boljem mjestu. Ali na određeni je način možemo razumjeti. Primjerice,
znamo da je važno pomagati drugima, ali ne samo materijalno, nego i u
smislu znanja, koje ne smijemo zadržavati za sebe. Zato smo i osnovali
našu organizaciju.
Razmišljamo o stvarima koje možemo ili ne možemo, smijemo
ili ne smijemo činiti izvan tijela. Tijelo možete napustiti kako biste
istraživali, učili, pomagali drugim ljudima i zabavili se, ali to ne
biste smjeli činiti s namjerom da uhodite ljude, narušavate
njihovu privatnost ili zbog vlastite koristi, a na račun nekog drugoga.
I to nije samo zbog duhovnih i filozofskih razloga. Ako učinite
nešto što nije baš dobro, odmah vidite
posljedice. Vaša se energija mijenja. Izgubite vezu s
ljudima oko vas koji su dobri, a oni koji nisu tako dobri mogu vam se
lakše približiti. U životu je ta ravnoteža vrlo važna.
Kozmoetika je osnova za ono što neki ljudi nazivaju karma.
To je teška tema.
