Frontmanu Crvene jabuke Draženu Žeriću Žeri (39) sudi se kao vozaču zbog teškog ozljeđivanja pješakinje u Zagrebu, ali se pritom uopće ne raspravlja o njegovu pijanstvu. O njegovih čak 2,48 promila (a dozvoljeno je 0,5), koliko je zabilježila policija, u optužnici se uopće ne spominje! Zašto, pitali smo zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo.
- Žerić je neposredno nakon nesreće, doduše, "napuhao" alkometrom spomenutu vrijednost, ali odbio je ponuđeni liječnički pregled tijekom kojega bi mu bili izvađeni krv i urin. Naime, alkometar je samo "orijentacijska metoda je li netko bio alkoholiziran", kažu u tužiteljstvu i nastavljaju:
"Jedino analiza krvi i mokraće dovoljno je vrijedan dokaz na temelju kojeg se kasnijim toksikološkim vještačenjem može kvantitativno utvrditi stvarna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi vozača u vrijeme same nesreće."
Ipak, zanimljivo je da policijska iskustva govore kako se analizom krvi obično nađe još i veća koncentracija alkohola nego alkometrom!
Podsjetimo, kazneni postupak vodi se samo u vezi s prometnim nesrećama u kojima je netko teže ozlijeđen ili je poginuo. U blažim slučajevima odgovara se samo prekršajno.
U prometnoj policiji u Zagrebu objasnili su nam propise:
- Ako netko vozi pripit ili pijan a nije se dogodila nesreća, platit će 500 kuna, dobit će tri negativna boda i tri mjeseca zabrane upravljanja vozilom te kategorije. Ako je alkoholizirani vozač izazvao nesreću, platit će između 700 io 4000 kuna (odlučuje prekršajni sudac), uz pet negativnih bodova i šest mjeseci zabrane. Onaj tko odbija testiranje alkometrom, tj. "puhanjem", tretirat će se kao da je bio alkoholiziran. Ako je u nesreći netko teže ozlijeđen, policija će sudionike, osim testiranja alkometrom, uputiti i na vađenje krvi i urina, a odbija li netko, policija ga je, ako se s tim složi i istražni sudac, ovlaštena prisilno odvesti na vađenje krvi. No, ako ozljeda nema, ili su lakše ozlijeđeni, policija nikoga ne može prisiliti - objašnjavaju policajci.
U prometnoj policiji tvrde da se u praksi vrlo rijetko događaju slučajevi poput Žerićeva. Samo ponekad najprije se čini kako nitko u nezgodi nije teže ozlijeđen, a sudionici odbijaju otići liječniku. Nakon nekog vremena, ponekad i više dana, utvrdi se neka teža ozljeda. Tada je već kasno za vađenje krvi i urina, pa se alkoholom, ako je i kumovao nesreći, više ne može baratati kao dokazom - tumače policajci, ali se odmah ograđuju:
- Te iznimke nikako ne znače da se građanima isplati odbijati vađenje krvi!
Predsjednik Istražnog odjela zagrebačkoga Županijskog suda Zdenko Konjić, u sedmogodišnjoj praksi sjeća se samo jednog slučaja kad je vozač odbio vađenje krvi.
- Bilo je to prije nekoliko mjeseci. Čovjeka su doveli liječniku, ali agresivno je odbijao vađenje krvi pa nisu pomogla ni uvjeravanja. Tek kad su se policajci vratili s pisanim nalogom istražnog suca, nekako je pristao - prisjeća se Konjić i citira Zakon o kaznenom postupku prema kojem se krv može uzeti i prisilno "načinom koji propisuje ministar zdravstva". - Da, po potrebi, čovjeka se može i vezati - zaključuje Konjić.
Unatoč svemu rečenom, Žerićev primjer pokazuje da će se nekima i dalje isplatiti odbiti vađenje krvi nakon nesreće. Barem tako dugo dok prema zakonu svatko tko je alkoholiziran sudjelovao u nesreći ne bude obvezan dati krv na analizu, neovisno o težini ozljeda. Argumenti koje smo također čuli od policije, da je analiza krvi skupa, ne bi smjeli biti zapreka preciznom utvrđivanju nečije kaznene odgovornosti.
HRVOJE DEČAK
