Marko Šalov u listopadu 2018. spremao se put Nizozemske. No, prije nego što je iz Splita krenuo u Nizozemsku, nazvao je Mlađu Rabotega (43), u to vrijeme zaštitara zaposlenog u Gradu Omišu.
Raboteg je imao i posao sa strane, odnosno bavio se nedozvoljenom trgovinom oružjem. I Šalov (32) je to znao pa se htio opskrbiti prije puta u Nizozemsku. Stoga je 18. listopada 2018. u 21.34 sata nazvao Rabotega te mu je u šifriranom razgovoru objasnio što hoće.
Tajno snimljeni razgovori
– Ej, trebaš mi donijeti tablet, ako ima onaj Samsungov i onaj od Appela – kaže Šalov Rabotegu, pri čemu su Samsung i Apple, utvrdit će se kasnije, šifra za pištolj marke Glock.
– Ne znam hoću li moći prije ponedjeljka, no u ponedjeljak ću imati i to i punjače – kaže mu Raboteg, pri čemu su punjači šifra za spremnike oružja.
Razgovor se dalje vrti oko toga kada i gdje da se nađu, a ono što nijedan od njih dvojice ne zna jest da je taj razgovor, kao i mnogi drugi koje su vodili, tajno snimljen. Jer Raboteg se zbog svojih aktivnosti našao na radaru policije i USKOK-a pa je dulje vrijeme tajno praćen i prisluškivan. Stoga su istražitelji tajno snimili i SMS-ove koje su Raboteg i Šalov izmijenili sljedeći dan, u kojima Šalov prvo pita Rabotega:
– Kako je? Ima li Adidas tenisica broj 42 ili 43?.
Raboteg mu na to odgovara: – Kolega, nema tih brojeva.
I ovdje je riječ o šifriranoj komunikaciji pri čemu su tenisice broj 42 ili 43 šifra za pištolje Glock modela 42 ili 43. Uglavnom, komunikacija između njih dvojice traje jedno vrijeme, a tijekom te komunikacije dogovorili su gdje i kada da se nađu. Odlučeno je da Šalov dođe do Rabotega i preuzme pištolj, a malo nakon te primopredaje Šalova je u Marini zaustavila policija.
Ugledavši policajce, Šalov se vjerojatno prestrašio te im je dragovoljno predao pištolj marke Glock, a pretragom automobila pronađeni su i spremnici. Šalov je zaradio prijavu zbog nedozvoljenog držanja oružja, a da je imao bliski kontakt s policijom te da je ostao bez pištolja iste je večeri u 23.49 sati javio Rabotegu. Ovaj je, pak, s telefona na svojem radnom mjestu nazvao Krunoslava Prelasa (64) te mu poručio “da ima problema širokih razmjera”.
Tom porukom Prelasu je zapravo poručio da im je policija na tragu, no tijekom razgovora kazao mu je i da je naručio novu pošiljku pištolja. Prelas se, pak, 22. listopada trebao naći s Goranom Prpićem-Marijanom (35), koji ga je tražio da mu “donese sve patike”, odnosno ukupno četiri pištolja.
Ta se isporuka nikad nije dogodila jer je Prelasa prije toga zaustavila policija te mu je oduzela sva četiri pištolja. Bio je to ujedno i početak kraja za Rabotega jer je uskoro uhićen, a cijela ta pomalo nevjerojatna priča na koncu je završila optužnicom protiv Rabotega, Prelasa, Šalova, Pupića-Marijana te Josipa Opačića (60) i Ivana Mustapića (57).
USKOK ih u optužnici, koja još nije postala pravomoćna, tereti da su se udružili u zločinačko udruženje koje se bavilo nedozvoljenom nabavom, izradom i preprodajom oružja. Sve navedeno događalo se od početka 2018. do 21. studenog 2018., a Raboteg, Prelas, Pupić-Marijan i Šalov spomenuto su oružje nabavljali iz SAD-a, i to preko interneta.
USKOK ih tereti da su se povezali s više nepoznatih osoba s područja SAD-a te s Wernerom Menzijem i Mikeom Panganibanom, koji je vlasnik tvrtke PC FEVEZ.
Optuženici su od Amerikanca kupovali oružje te dijelove oružja, uglavnom pištolje marke Glock. Preko američke tvrtke oružje je poštom slano u Hrvatsku pod lažnim deklaracijama iz kojih je proizlazilo da u Hrvatsku dolaze dijelovi za automobile, igračke ili motocikle.
Imali veze u pošti i carini
Da roba pod lažnom deklaracijom uđe u Hrvatsku bez provjere i carine, prema optužnici, pobrinuli su se Opačić i Mustapić. Prvi je radio kao otpremnik Pošte carinjenja Zagreb, a drugi kao carinik u Graničnom carinskom uredu u Zračnoj luci Zagreb. Kada bi pošiljka iz SAD-a nesmetano prošla kontrole na pošti i carini, bila je isporučena Rabotegu. On je dijelove oružja odnosio Prelasu, čiji je posao bio da oružje ponovno sklopi.
Sklopljeno oružje potom se prodavalo Šalovu, Pupiću-Marijanu i drugim za sada neidentificiranim osobama na području Splita, ali i RH, a optuženici su na tom poslu ukupno “zaradili” oko 330.000 kuna. Oružje se, inače, ovisno o modelu, prodavalo po cijeni od 1000 do 3000 eura po komadu. Posao im je dobro išao sve dok jednu sumnjivu pošiljku nije zadržao pilot jednog američkog zrakoplova, a drugi je zapeo u Velikoj Britaniji.
U tom trenutku vjerojatno su se za Rabotega i njegove kompanjone zainteresirali i istražitelji, što je na koncu dovelo do njihova uhićenja te optužnice. Nakon što su uhićeni, pretražene su im kuće i stanovi, a policija je kod Prelasa pronašala hrpu oružja i dijelove oružja. Raboteg je u svojoj obrani tvrdio da nije djelovao u sastavu zločinačkog udruženja, a pokušao je spasiti i Opačića.
– Josip nije znao da su u paketima koje je propuštao dijelovi oružja. Mislio je da se u pošiljkama nalazi ono što je navedeno na deklaraciji – kazao je Raboteg.
Da nije znao što je u pošiljkama, tvrdio je i Opačić, koji je naveo da Rabotegu nije činio nikakve usluge te da je njihova komunikacija bila isključivo službena.
– Nisam mu radio nikakve usluge niti mu slao robu mimo carine. Jedina usluga koju bih mu napravio bila je ažuriranje postupka carinjenja. On me molio da mu dam svoj broj, što sam i učinio, a on mi je u nekoliko navrata na kućnu adresu poslao smokve ili maslinovo ulje. Raboteg mi nikada nije rekao da se u tim paketima nalazi oružje – kazao je Opačić u obrani.
Istražitelji takvoj obrani nisu povjerovali jer je demantiraju snimke tajno snimljenih razgovora te neki drugi dokazi. Šalov je, pak, tvrdio da je oružje nabavio radi zaštite, pa je to argumentirao podatkom da se 2015. u njegovoj obiteljskoj kući dogodilo ubojstvo.
– Čuo sam da nam se opet nešto sprema pa sam nabavio pištolj od Rabotega, kojeg poznajem otprije. Kupio sam pištolje od njega, no policija me zaustavila i oduzela mi ga je te sam prekršajno prijavljen. Druge osobe koje se spominju u ovom postupku ne poznajem – kazao je Šalov u obrani.
Da bi dokazao navode svoje obrane, Šalov je istražiteljima pokazao i prijeteću poruku koju je dobio u listopadu 2015. u kojoj mu se prijeti ubojstvom. No ni njemu istražitelji nisu vjerovali, jer smatraju da i njegove navode demantiraju snimke tajno snimljenih razgovora te drugi prikupljeni dokazi. Mustapić je u obrani također tvrdio da nije znao da se u pošiljkama nalazi oružje.
– Svoj sam posao nastojao odraditi profesionalno, a osobno imam nultu toleranciju na oružje. Imam pravo pošiljke vrijedne do 300 kuna osloboditi carinjena, što sam ponekad znao raditi zbog obima posla. Uostalom, zbog broja pošiljki koje svakodnevno pristižu, nemoguće ih je sve pregledati. Ja sam i šećerni bolesnik pa mi tijekom posla zna pasti i koncentracija. No usprkos svemu, trudio sam se da svoj posao obavim najbolje što znam – kazao je Mustapić u obrani.
Oružje koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske
stoka sitnog zuba. Gledam TV, čitam novine, ministri pojma nemaju koliko nekretnina imaju, još manje imaju pojma odakle im, ne znaju ni koliko vrijede a ne sjećaju se ni koliko su ih platili. U Rumunjskoj je jedna državna tužiteljica potrpala 80% rumunjske vlade na robiju. Nažalost mi nismo Rumunji. Mi smo stoka sitnog zuba ili guske u magli. Fuj!