Strasbourg, Zagreb, Armenija, pa Ukrajina, putni je plan Andreja Plenkovića, HDZ-ova europarlamentarca i prvog našeg zastupnika na visokoj dužnosti - potpredsjednika Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta. Ovih dana naši su europarlamentarci ocijenjeni kao najaktivniji, a Plenković, ustvari, još nije dobro uspio pogledati ni svog tromjesečnog sina Marija, jer ima obveze i u Odboru za proračun i u Odboru za obranu i sigurnost EP-a. Vratio se u Zagreb nakon borbe u EP-u oko izvještaja o napretku Srbije.
Važnost amandmana
Malo sam zbunjen – HDZ govori o svom velikom uspjehu jer je prihvaćen amandman o Srbiji, a istodobno čitam da je pokušaj naših europarlamentaraca da blokiraju Srbiju zapravo – neslavno propao?
Uz potporu 347 zastupnika - ostvarili smo vrlo značajan politički uspjeh uvrštenjem našeg (EPP/HDZ/HSS) paragrafa 14 u rezoluciju kojim se „poziva Srbiju da u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa u suradnji sa susjedima i Komisijom razmotri svoj Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine“. Ovo je prvi put da je u dokumentu jedne institucije EU internacionalizirano pitanje spornog i hibridnog zakona kojim je Srbija bez presedana proširila svoju jurisdikciju na sve države nastale raspadom SFRJ. Samo zlonamjerni i neupućeni mogu komentirati drukčije, a pogotovo neosnovano insinuirati pokušaj blokade Srbije. Proteklih tjedana obavio sam desetke razgovora sa zastupnicima iz svih političkih skupina i najodgovornijim ljudima u Europskoj komisiji. Istodobno, srpska se diplomacija maksimalno angažirala u Bruxellesu prema zastupnicima, a i u glavnim gradovima EU, s ciljem da amandman ne prođe. Ministrica za europske integracije Joksimović provela je dva dana u Strasbourgu aktivno lobirajući upravo vezano uz to pitanje.
Tvrdi se da je taj amandman tako blag da ga Srbija uopće ne treba poštovati, niti ukinuti zakon o univerzalnoj jurisdikciji?
Rezolucije EP služe zato da bi se državama upućivali politički signali što je pozitivno, a što treba ispraviti u procesu približavanja EU. Formulacija je pažljivo sročena. Postigli smo sljedeće: prvo – markirali smo problem zakona o regionalnoj jurisdikciji; drugo – u okviru pristupanja u EU stavili smo ga u kontekst dobrosusjedstva i pomirbe; treće – pozvali smo Srbiju da u procesu razmatranja zakona surađuje sa susjednim državama, što, naravno, uključuje i Hrvatsku; četvrto – otvorili smo manevarski prostor Komisiji da političkim djelovanjem prema Srbiji pomogne u pronalaženju rješenja; i peto – rezolucija daje hrvatskoj vladi i diplomaciji puno snažniju poziciju u razgovorima sa Srbijom, ali i prema državama članicama EU koje i odlučuju o dinamici pristupnih pregovora. Najbolja potvrda važnosti našeg amandmana je izjava ministra Dačića u Zagrebu da je Beograd spreman preispitati svoj zakon.
Namjeravate li blokirati odnosno odugovlačiti put Srbije u EU, kao što je to nama činila Slovenija?
Ne. To nije naša namjera. Pregovori o pristupanju su proces u sklopu kojeg Srbija treba dovesti svoj pravni sustav na razinu standarda EU. Ovim zakonom Srbija, kao zemlja kandidat, šalje i poruku nepovjerenja u pravne sustave članica EU, Hrvatske i Slovenije. Ponavljam, nedopustivo je da Srbija više od 20 godina nakon agresije pretendira na to da bude regionalni policajac, tužitelj i sudac. Ne želimo da se zbog pojedinih odredbi ovakvog zakona, kojim Srbija ne uspostavlja univerzalnu, već u suvremenom međunarodnom i kaznenom pravu nepoznatu kategoriju regionalne jurisdikcije, sutra ponovi slučaj Veljka Marića. Stoga treba inzistirati na njegovu transferu u Hrvatsku, na izmjeni srpskog zakona te na potpisivanju bilateralnog sporazuma o suradnji u ovim pitanjima.
U EU nas poštuju
Predsjednik ste i izaslanstva EP-a za parlamentarnu suradnju između EU i Ukrajine. Kolike sličnosti vidite s našim devedesetima. Može li RH zbog svog iskustva u tome odigrati ulogu?
Ukrajina je žrtva agresije i smatram da EU treba poduprijeti provedbu dogovora iz Minska, koji će uz primirje postupno omogućiti Ukrajini da mirno reintegrira privremeno okupirana područja u svoj ustavnopravni poredak. EU treba nastaviti s politikom restriktivnih mjera spram Rusije. Kao predsjednik delegacije za Ukrajinu, u brojnim prigodama isticao sam primjer hrvatskog Podunavlja kao koristan model međunarodno potpomognute reintegracije koji bi mogao biti ilustrativan i za situaciju u Donbasu. Hrvatska, uz izražavanje solidarnosti s prijateljskom Ukrajinom, ima mogućnost da bude aktivnija u pružanju vlastitih prokušanih savjeta o decentralizaciji, zaštiti manjina, zastupljenosti u tijelima vlasti, amnestiji, konvalidaciji i pomirbi. Već sam uvrstio te ideje u zajedničke dokumente i na tome ću i dalje raditi.
Kako gledate na vanjsku politiku RH, uopće kako nas doživljavaju vaši kolege u središtu EU?
Tretiraju nas s respektom i uvažavanjem jer razumijemo europski kontekst i znamo učinkovito promicati hrvatske prioritete, ali i raditi u općem interesu EU. Nisam zadovoljan intenzitetom razmjene informacija između Vlade i zastupnika u EP-u. Ni proteklih tjedana s političke razine hrvatske diplomacije nismo imali potporu u lobiranju, no to me i ne čudi jer se kao hrvatski zastupnici s premijerom Milanovićem i ministricom Vesnom Pusić još nismo susreli na zajedničkom sastanku.
>> HDZ-ovci ipak uspjeli ubaciti ublaženi amandman o spornom srpskom zakonu
Plenkovicu svaka ti cast, samo tako nastavi!