Ušli smo u redakciju emisije \"Globalno sijelo\" na HTV-u i malo se zbunili. U sobi je za svojim radnim stolom sjedio Ante Batinović pa smo pomislili da smo \"fulali\" redakciju. No glazbeni kritičar objasnio nam je da smo na pravome mjestu.
– Urednici su mi nudili da se premjestim u drugu sobu, ali ovdje je ekipa toliko genijalna da ne želim otići – rekao je Batinović. Iza njegova radnog mjesta prislonjena uza zid nalazi se slika Joška Martinovića i njegova psa Pepsija izrađena od kovanog željeza, dar jednog od stotina kreativnih junaka koje smo dosad upoznali u emisiji o neobičnim ljudima iz susjedstva.
Spontani zagrljaji uz pokoji savjet
– Drago mi je da u vrijeme recesije i loših prognoza još postoje ljudi koji se stalno zezaju, glupiraju i \"šašaviraju\". Hrvati imaju duha i ne može ga se slomiti – ističe voditeljica emisije Mirna Dvoršćak koja je u toj ulozi zamijenila Joška Martinovića nakon njegove smrti. Iduće nedjelje, 2. lipnja, navršit će se tri godine od preranog odlaska idejnog začetnika \"Globalnog sijela\", već deset godina jedne od najgledanijih HTV-ovih emisija, ali i općenito najgledanijih na domaćoj televiziji.
– Spontano bih se zagrlila s njim kad bih ga srela na hodniku. Bio je predivna osoba, mudar mentor koji te pusti da učiš i dopusti ti da napreduješ svojim tempom uz pokoji savjet, ali bez presinga i kritiziranja.
Primjerice, dopustio je da se moj prilog emitira uz glazbu koja je na prvo slušanje izazivala vrtoglavicu, koju sam ja izabrala, iako mu se nije svidjela. Sjetim ga se svaki drugi dan, a kad ga vidimo na snimkama, znamo se i rasplakati u redakciji. Još je jako prisutan – priča Mirna koja je prošli tjedan za reportažu \"Vozi, vari, kreira i svira\" o pulskoj reinkarnaciji Leonarda da Vincija, odnosno Dragi Matkoviću, izrađivaču neobičnih vozila, osvojila prvu nagradu Joška Martinovića. Uz plaketu i buket cvijeća dobila je i novčanu nagradu od pet tisuća kuna.
Vožnja u kadi po Splitu
– Otići ću u trgovinu namještajem i opremom za dom i sprašiti nagradu za petnaest minuta – smije se Mirna. Baš poput svojih sugovornika, i voditeljica ima neuobičajeni hobi. – Hodočastim po starom otpadu i skupljam stolce i ostali stari namještaj. Onda ga šmirglam i prefarbavam.
I reporter Vjeran Mišurac načinom života savršeno se uklapa među ljude o kojima snima reportaže. Ekstreman je sportaš, a ekstremima je bio izložen i snimajući priče za \"Globalno sijelo\": hrvao se s bikom, skakao u rijeku čija je temperatura bila jedan stupanj, vozio se u kadi po Splitu... – Ljudi nam se sami javljaju sa svojim pričama, nerijetko se s terena, osim sa snimljenom pričom, vratimo i s još nekoliko novih tema koje doznamo usput, a pronalazimo ih i u lokalnim medijima punima zanimljivih malih ljudskih sudbina – otkriva Mišurac koji je u Mozaični program došao iz Informativnog. – Od Joška sam u nekoliko mjeseci naučio više nego u tri godine u Informativnom. Što god je Joško dotaknuo, pretvorilo se u zlato – smješka se te se sjeća pomalo neobičnog mentorova savjeta: – Rekao mi je \"uvijek moraš ostaviti dojam da ti je stalo\". Nije bio licemjer, poanta je da iz svake priče možeš izvući maksimum tek kad se dovoljno uživiš u nju.
