Gotovo je 400 žena ubijeno u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj, a taj službeni podatak itekako je snažan razlog da još jedan stravični femicid, koji se ovoga puta dogodio u susjednoj nam BiH, digne na noge i građane naše zemlje. Smrt Nizame Hećimović koju je mučki ubio nevjenčani suprug Nermin Sulejmanović, aktualizirala je i inicijativu za definiranje femicida kao zasebnog kaznenog djela u Kaznenom zakonu RH, kao što je slučaj u pravnom sustavu Cipra i Malte. Ženska mreža Hrvatske ispostavila je nedavno takav zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave.
Treći u EU, nažalost
Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju ubojstava žena. Jedno je, stoga, jasno - promjene su nužne jer crna statistika ledi krv u žilama.
- Nasilje nad ženama, uključujući najcrnji scenarij ubojstva žena tzv. femicid rezultat je sistemske diskriminacije žena u društvu i rodno uvjetovanom nasilju. Diskriminacija žena u društvu na globalnoj razini rezultat je neravnopravnog položaja žena u društvu, posebno u području participiranja u vlasti i ekonomiji, a potom području zdravstva I obrazovanja. Kad znamo uzroke sistemske bolesti, tada nam je jasno što trebamo liječiti - započinje prof.dr.sc. Branka Rešetar, redovna profesorica na Katedri građanskopravne i obiteljskopravne znanosti Pravnog fakulteta Osijek.
Propisati strože kaznene sankcije za počinjeno ubojstvo žene "samo je aspirin za karcinomom oboljelo tijelo", stava je ova stručnjakinja za obiteljsko pravo.
- Dakle, na svim razinama, globalnoj UN, europskoj Vijeće Europe i EU, radi se na strategijama i akcijama dugoročnog i efikasnog rješavanja problema nasilja nad ženama, koje je jasno i dokazano rezultat neravnopravnosti žena u društvu. Stoga, ključna je zadaća RH ozbiljno shvatiti vlastitu strategiju borbe protiv nasilja u obitelji, pošteno evaluirati što smo postigli i zajedno kao pojedinci, zajednica i država suprotstaviti se bilo kojoj diskriminaciji ranjivih osoba u društvu, u koju skupinu se ubrajaju i žene. Pitanje je što smo postigli u podizanju svijesti društva o ovom problemu. Podržavamo li kao pojedinci i društvo rodnu neravnopravnost i podređenost žene muškarcu u društvu? Imaju li žene žrtve nasilja efikasnu zaštitu u pravosuđu i zdravstvu? Obrazujemo li i odgajamo djecu od malih nogu da su dječaci i djevojčice jednaki, učimo li dječake da štite djevojčice od nasilja već u vrtiću i osnovnoj školi? Imamo li zaposlene socijalne radnike u školama, vrtiću i zdravstvenom sustavu specijalizirane za problem obiteljskog nasilje? Educiramo li djelatnike u zdravstvenom i obrazovanom sustavu o ovom problemu? Imaju li žene ekonomsku neovisnost u obitelji, pomaže li im društvo u skrbi o djeci kako bi se ostvarile na tržištu rada? I napokon koliko žena sudjeluje na političkoj razini u donošenju odluka kojima će se poboljšati vlastiti položaj u društvu? Za kraj, na koji način mediji tretiraju ženu u politici, a na koji način muškarca? Što je to što medije zanima kad su u pitanju endemske vrste poput žena u politici? - navodi profesorica Rešetar.
Kazne ispod minimuma
- Kad se pogledamo u ogledalo i pošteno odgovorimo na ova pitanja, priznamo sebi da imamo problem, tek tada možemo govoriti o putu prema smanjenju broja ubijenih žena u našem društvu i izgradnji društva zdravih pojedinaca, žena, djece, obitelji i cjelokupnog društva - zaključuje naša sugovornica.
Visine zatvorskih kazni koje hrvatski sudovi izriču ubojicama žena analizirale su profesorice dr. sc. Marissabell Škorić i dr. sc. Dalida Rittossa s Pravnog fakulteta u Rijeci. Objavile su znanstveni rad "Teško ubojstvo ranije zlostavljane bliske osobe - izbor vrste i mjere kazne u sudskoj praksi. Fokusirale su se na razdoblje od 1. siječnja 2013. do zaključno 1. studenog 2022. godine, a uzorak istraživanja ukupno je obuhvatio 20 presuda županijskih sudova kao prvostupanjskih sudova, 18 presuda Vrhovnog suda i dvije presude Visokog kaznenog suda kao drugostupanjskih sudova te pet presuda Vrhovnog suda kao trećestupanjskog suda. Radi se o 20 počinitelja i 22 žrtve, s obzirom na to da je jedan počinitelj usmrtio tri žrtve koje je ranije već zlostavljao.
VEZANI ČLANCI:
Istraživanje je pokazalo kako su sudovi u čak polovici slučajeva - u odnosu na 11 žrtava - počiniteljima teškog ubojstva bliske osobe koju su već ranije zlostavljali izrekli kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma od deset godina. Najčešće izrečena kazna jest ona od šest godina (u odnosu na šest žrtava), dok su najniže izrečene kazne zatvora iznosile tri, odnosno tri i pol godine. U jednom je slučaju sud izrekao kaznu zatvora od 13 godina, dok je u četiri slučaja počiniteljima izrečena kazna zatvora u rasponu od 15 do 20 godina. Kazna dugotrajnog zatvora izrečena je šestorici počinitelja. Dvojici od njih izrečena je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 godine, jednom u trajanju od 24 godine te trojici u trajanju od 25 godina, što je ujedno i najteža izrečena pojedinačna kazna za ovo kazneno djelo u analiziranom uzroku, navodi se u spomenutom radu.
Županijski sudovi kao prvostupanjski sudovi imali su blažu kaznenu politiku u odnosu na viši sud
Što se tiče kriminološko-viktimoloških karakteristika, od ukupno 22 žrtve njih čak 16 ili 73 posto bile su sadašnje ili bivše partnerice počinitelja, odnosno supruga ili izvanbračna supruga. Dva počinitelja usmrtila su svoje majke. U preostala tri slučaja žrtve su bile počiniteljev otac, sestra te dvije malodobne kćeri. Sve žrtve, osim jedne, bile su ženskog spola, a svi počiniteljki muškarci.
VIDEO: Nevjenčana supruga je četiri dana prije ubojstva tražila zabranu pristupa, sud ju je odbio
Čista propaganda. Znanstvena istraživanja na Zapadu pokazuju da žene počine većinu nasilja u obitelji. I fizičkog i psihičkog. Zaostale ste u vremenu i prostoru.