Stanovništvo Njemačke rast će još samo pet do sedam godina, onda počinje pad koji će do 2060. godine dovesti do dramatične slike sa samo 67 do najviše 73 milijuna stanovnika (sada ih je 81,5 milijuna), a radna snaga past će za trećinu, sa 49 milijuna 2013. na samo 34 do 38 milijuna 2060. Samo ljudi starijih od 80 godina bit će 9 milijuna, sad ih je 4,4 milijuna. U radno aktivnoj dobi bit će samo polovica stanovnika, udio mladih past će sa 18 na 16 posto, a sve ostalo bit će stariji od 65 godina. Dakle, u vrijeme kad aktualna šefica najuspješnije antiimigrantske stranke AfD (Alternativa za Njemačku) Frauke Petry, koja ima 39 godina, prevali osamdesetu, o njezinoj mirovini i skrbi neće se imati tko brinuti.
Lideri se boje radikala
Osim ako kancelarka Angela Merkel ne dovrši svoj posao i ne integrira stotine tisuća ljudi koji su izbjegli iz Sirije. Demografske projekcije koje navodimo iznio je u travnju 2015., dakle nekoliko mjeseci prije velikog izbjegličkog vala koji je počeo u kolovozu, šef državnog statističkog ureda Destatis Roderich Egeler. Statističari su u računicu uzeli 100 do 500 tisuća useljenika godišnje, s trendom smanjivanja. Umjesto toga, lani je stiglo 1,1 milijun ljudi – kao da su ih demografi naručili – i možda se projekcije preokrenu. Zato su neki ekonomisti već isticali kako će u budućnosti europski vođe optuživati Merkel da im je ispred nosa pokupila sve te ljude jer i poslijeratni bum zapadnoeuropskih gospodarstava puno može zahvaliti brojnim gostujućim radnicima iz mnogih zemalja.
Merkel ima i viziju integracije koja više ne počiva na multikulturalnom sustavu, u kom svatko donosi svoju kulturu u Njemačku, nego na integraciji u njemačko društvo, što će s ljudima koji su pobjegli iz uništene zemlje biti puno lakše. Naravno, tu će biti još puno posla, kao što je najavio i kancelarkin glasnogovornik Steffen Seibert.
– Puno smo postigli, ali još se puno toga mora učiniti – izjavio je nakon izbora.
Ostali europski lideri previše se boje svojih radikala, poput francuskog predsjednika Françoisa Hollandea kome za vrat puše Marine Le Pen ili britanskog premijera Davida Camerona s Nigelom Farageom, a sad je i Merkel dobila svoju Le Pen, lidericu AfD-a Frauke Petry koja je osvojila prosječnih 15 posto glasova u tri njemačke savezne zemlje u kojima su se 13. ožujka održali regionalni izbori.
– AfD nam nije egzistencijalna prijetnja, ali jest problem – reagirala je odmjereno kancelarka koja i dalje ostaje pri svojoj imigrantskoj politici pa će očito izbjeglice i dalje stizati u Njemačku, ali ne balkanskom rutom, nego iz Turske, ako se ostvari dogovor EU i Turske. Ostaje pitanje hoće li konačno i europske zemlje, osim Austrije i Švedske koje su primile velik broj izbjeglica, također prihvaćati Sirijce i Iračane. Glavni tajnik UN-a hvali Merkeličinu izbjegličku politiku i poziva i ostale zemlje da se u nju ugledaju.
Drugačija tumačenja
– Graditi zidove, diskriminirati ljude koji bježe od rata i slati ih natrag nije odgovor na ovu nevolju – rekao je Ban Ki-moon prošli tjedan, hvaleći kancelarkinu velikodušnu reakciju, humano političko vodstvo i solidarnost njemačkih građana. Hoće li takva politika skupo stajati Angelu Merkel? Neki su se već požurili prognozirati brzi pad kancelarke ili da u najmanju ruku neće biti kandidatkinja za kancelara na izborima u rujnu 2017., za godinu i pol. Još prije nekoliko godina najavljivalo se da se Merkel neće kandidirati još jednom, da će se, dakle, sama povući u političku mirovinu. No do izbora zapravo je još puno vremena, a i rezultati ovih regionalnih izbora mogu se na različite načine tumačiti. Jer, njezini protivnici u vlastitoj stranci, Kršćansko-demokratskoj uniji CDU, oni koji su kritizirali njezinu imigrantsku politiku, nisu polučili uspjeh. Osim toga, prosvjedni glasovi za AfD pokupili su one koji se boje imigranata sa svih strana političkog spektra, ne samo s desnice, pa tu ima i bivših glasača socijaldemokrata, zelenih, komunista iz stranke Linke, ljevice te velik broj glasača koji dosad nisu izlazili na izbore. Ksenofobna grupacija tako po profilu nije uopće isključivo desna, za vojsku na granici AfD je pridobio i žestoke ljevičare. U tumačenju izbornih rezultata valja uzeti u obzir da je u Baden-Württembergu, odakle je potekao CDU, opet pobijedila ekološka ljevica, Zeleni i njihov vođa Winfried Kretschmann koji je tamo na vlasti već pet godina, no sad više neće vladati sa SPD-om koji je dobio samo 13 posto, nego mora tražiti nove partnere, CDU ili liberale FDP. No, Zeleni podržavaju kancelarkinu izbjegličku politiku, pa tako i Spiegelov kolumnist Augstein piše kako je kancelarkina politika zapravo pobijedila jer su dobili oni koji podržavaju njezinu imigrantsku politiku, većina građana zapravo je za nju, ali takvih je više izvan njezina CDU-a gdje se puno rogobori protiv tolikih imigranata. Čak je i vođa Zelenih Kretschmann počeo nalikovati na soft verziju CDU, piše Augstein, jer je u kampanji otvoreno primao donacije industrije oružja. No, ako je Merkel dobila, njezina je stranka izgubila, a izgubila je i Julia Klöckner, liderica CDU-a u Porajnju-Falačkoj i tako je možda zaustavljena na putu da bude kandidatkinja CDU-a za novu kancelarku, o čemu se dosta pisalo.
Najgore posljedice u Saskoj
Zasad tako nema vidljivog pretendenta koji bi preuzeo vodstvo zemlje nakon Merkel koja je na čelu Njemačke od 2005. i ostaje otvorena opcija da ona izađe na još jedne parlamentarne izbore. Otvorena je i mogućnost nove politike CDU-ove sestrinske stranke, bavarskog CSU, jer Merkeličin glavni protivnik, bavarski premijer Horst Seehofer kaže kako su regionalni izbori napravili tektonski poremećaj u političkom krajoliku. Najgore posljedice, ocjenjuju analitičari, očekuju se u saveznoj zemlji Saska-Anhalt na području bivšeg DDR-a, gdje je AfD osvojio 24 posto glasova, jer se političko raspoloženje tamo očito radikaliziralo, a bit će i poteškoća u sastavljanju zemaljske vlade.
>> Angela Merkel gubitnica, a populisti pobjednici pokrajinskih izbora
>> Merkel nakon izbora: ostajem pri svojoj politici
