ZADAR - Koliko se ponegdje loše postupa s članovima obitelji hrvatskih branitelja, najbolje pokazuje primjer dviju učenica jedne zadarske srednje škole, djece poginulih branitelja. Kada su te dvije djevojke pale razred, ljutito im se obratila njihova nastavnica zaprijetivši im "riješit ću se ja vas, djece poginulih branitelja" - kazala je to danas u Poličniku pored Zadra tajnica Udruge branitelja oboljelih od PTSP-a Marina Raspović, sudjelujući na tribini o socijalnoj isključenosti hrvatskih branitelja. Raspović, koja je odbila reći koju srednju školu pohađaju ove učenice, govorila je o još nekim slučajevima diskriminacije branitelja i članova njihovih obitelji i to prije svega onih oboljelih od PTSP-a.
- Čim se za posao u nekoj prijevozničkoj tvrtki javi branitelj obolio od PTSP-a, njegova prijava se odbacuje pod pretpostavkom da je nesposoban. No na natječajima za posao eliminiraju se i supruge i partnerice branitelja oboljelih od PTSP-a i to pod tvrdnjom da se moraju skrbiti o supruzima i djeci. Na taj način stigmatiziraju se i oboljeli i njihove obitelji - poručila je Raspović čije su riječi na sudjelovanje u raspravi potaknule i Jelu Baždarić, dopredsjednicu udruge Žene u Domovinskom ratu, da iznese osobni primjer stigmatizacije na koji nailazi kao nezaposlena 48-godišnjakinja, majka dvoje djece.
Baždarić je kazala kako je kao medicinska sestra bila sudionica Domovinskog rata, štoviše da je zbrinjavala ranjenike na Dinari, iako je tada bila trudna.
- Javila sam se svojedobno na natječaj Ministarstva obrane koje je u Zrakoplovnoj bazi Zemunik primalo i medicinsku sestru, a u molbi sam navela kako imam status branitelja. No nisu me pozvali ni na razgovor za posao, a kamoli da su me primili. Posao je dobila osoba koja nije bila kvalificirana kao ja. Najviše što su mi ponudili bio je posao ličioca. Nisam to htjela prihvatiti, a neću se ni poniziti i moliti za posao. Sram me reći da sam oboljela od PTSP-a - istaknula je Jela Baždarić.
Da mnogi nekadašnji branitelji boluju od PTSP-a, potvrdio je i načelnik PU zadarske Zlatko Sokolar koji je kazao kako je zastrašujuće koliko je veliki broj zadarskih policajaca umirovljen jer su ratni vojni invalidi ili su oboljeli od PTSP-a. Dodao je kako je u zadnjih 15 godina iz te PU u mirovinu otišlo gotovo 300 osoba, što iznosi petinu operativnog sastava.
- Najsvježiji primjer je jedan naš policajac koji je prije nekoliko dana otišao u mirovinu, a u razgovoru s njim mogu prosuditi kako boluje od PTSP-a. No on svoja prava nije želio ostvarivati u tom smjeru jer nije htio da se stigmatizira njega i njegovu djecu. Imao bi problema sa zadržavanjem vozačke dozvole i dozvole za nošenje oružja - podvukao je Sokolar te dodao kako postoji neopravdana predodžba da su naši branitelji privilegirani. I ja sam bio branitelj, kazao je, te mogu reći da je bila čast boriti se, ali se teško poslije toga vratiti u normalan život.
pa država je ta koja stigmatizira obitelji branitelje, upravo ih je ona dovela do diskriminacije kako branitelja tako i članova njihovih obitelji. ništa manje nego ona trula jugoslavija poslije ll svjetskog rata. još dan danas na državnoj grbači žive djeca poginulih prvoboraca. da li su roditelji poginulih branitelja igdje radili i zarađivali za život prije rata, da li su baš svi živjeli u šatorima ili pod golim nebom pa sada traže stanove. izgubiti četiri sina u ratu i reći da bi dala još četiri da ih ima može izjaviti samo bolesna ili osoba koja vidi u svemu profit. ispada da su svi branitelji išli u rat zbog interesa, a ne obraniti goli život i svoje obitelji. pojedinci su već 1993 imali dokumentaciju sa \"dobrim\" diagnozama. sada će tražiti da i nisu baš tako bolesni i tvrditi kako su im smjestili. ima li kraja tim duševnim bolestima i beneficijama.