Javno nadmetanje za gradnju Pelješkog mosta objavljeno je 21. lipnja 2016. Ugovor s kineskim izvođačima radova potpisan je 23. travnja 2018. Dakle, nakon godinu i deset mjeseci.
Gradnja mosta počela je pak potkraj srpnja 2018. godine. A prvi plan bio je da natječaj za gradnju mosta završi potkraj 2016., a radovi počnu početkom 2017. No to je očito bilo nemoguće jer javna nadmetanja u Hrvatskoj mogu trajati gotovo vječno. Natječaj za Pelješki most bio je zaustavljen nekoliko puta zbog žalbi na natječajnu dokumentaciju, zatim na odabir onih koji su ušli u drugi krug, pa na odluku da ga grade Kinezi. Pri tome je žalbu mogao podnijeti bilo tko za bilo što. Tako je natječaj morao biti zaustavljen dok se ne riješi žalba male tvrtke Snaga vjetra koja na kraju nije ni podnijela ponudu.
Video: Pelješki most - rad na pilotima pomoću dizalice
Priča o beskrajno dugim natječajima ponavlja se i s natječajem za gradnju pristupnih cesta mostu. Prije više od godine dana objavljen je natječaj za gradnju dionice Duboka – Sparagovići. I taj je natječaj zaustavila žalba pa se na odluku o odabiru čekalo osam mjeseci, no potom je ponovo slijedila žalba i ta je odluka poništena. Apsurd je pri tome da je taj natječaj zaustavila tvrtka koja je osuđena za kartelske sporazume, a u svojoj žalbi je upravo konkurentu spočitnula to što je bio u kartelu, pa stoga smatra da ne bi smio dobiti taj posao. (!?) Sad u Hrvatskim cestama moraju donijeti novu odluku, na koju će nezadovoljni opet imati pravo žalbe.
Za stonsku obilaznicu pak još nije ni donesena odluka o odabiru. A i taj je natječaj bila zaustavila žalba, podnesena dan prije otvaranja ponuda. Kinezi su se obvezali da će most koji će spojiti Hrvatsku sagraditi za tri godine, što je pola godine kraći rok od onoga koji je tražen u natječaju. Most bi, dakle, trebao biti gotov potkraj srpnja 2021. Pristupne ceste, pak, s obzirom na to da još nisu potpisani ni ugovori za njihovu gradnju, gotovo je nemoguće dotad završiti, a predviđeno je da se grade 33 i 28 mjeseci od dana uvođenja u posao. Stoga će most jedno vrijeme sigurno biti bez pristupnih cesta. A za to će glavni krivac biti dugi natječaji. A “krivi” su i Kinezi što mostove grade brže no što se očekuje.
Između krajnosti da su ljudi nekada kupili livadu i počeli graditi obiteljsku kuću bez da su ikoga išta pitali, i današnje krajnosti da za gradnju kuće trebaš ishodovat centimetre i centimetre papira, mislim da bi jedno kompromisno i razumno rješenje bilo da bi za građenje / nadograđivanje privatne kuće trebao biti jedan A4 papir dovoljan na kojem se na milimetarskom papiru ucrtaju *samo* vanjski obrisi kuće, (da se vidi jeli preblizu ceste/susjeda/u visini) to službenik poštembilja i možeš odmah počet graditi, bez višemjesečnog čekanja i strepnje hoće li birokrati to odobrit. Za višestambene zgrade jedan A4 papir po stambenoj jedinici i jedan A4 papir za ukupnu građevinu. Elite tako nešto nebi mogle podnijeti jer previše je piskarala (odvjetnici, bilježnici, inženjera) koji bi na tuđem radu, lako uredski, mlatili pare. To što su naši suvremeni propisi npr. o protupožarnoj sigurnosti spasili 10 ak ljudi godišnje od posljedica požara, a istovremeno je takva birokracija otjerala 200 000+ ljudi iz države trebalo bi ipak nekoga od njih zabrinuti