Imao je samo 14 godina kada mu je cirkular odrezao sve prste desne ruke. U vodu su mu tada pali mnogi snovi, pa i onaj najveći – da svira harmoniku.
Talent
– Bez prstiju nisam mogao ni pisati tako da nisam ni krenuo u srednju školu. U početku nisam shvaćao veličinu svoga hendikepa, ali kako sam odrastao i postajao mladić, sve mi je bilo neugodnije zbog toga u društvu tako da sam nastojao sakriti šaku. S godinama sam se naučio nositi s time – prisjeća se danas 34-godišnji Dragan Marijanović iz Kaptola pokraj Požege, koji je u međuvremenu snagom volje te zahvaljujući izuzetnom talentu sam naučio svirati klavijature.
Oni koji nisu znali da nema prstiju na desnoj ruci kada su ga čuli nisu ni primijetili neku razliku, ali svi su ostali začuđeni da uopće može bilo što odsvirati desnom rukom.
Glas
– Sviram jednostavnije stvari, ali ono što je složenije s ovakvim se hendikepom nikako ne može. Zato je moj glavni posao pjevanje. Počelo je tako da sam u kafićima počeo pitati mogu li otpjevati koju pjesmu. To su ljudi prihvatili i 1997. počeo sam pjevati s požeškim glazbenicima, a u zadnje vrijeme uglavnom pjevam u Brodsko-posavskoj županiji, gdje se puno više traže stari bosanski narodnjaci, što meni više odgovara jer sam rodom i Bosne, a imam glas za takve pjesme – kaže Dragan, koji posebno voli pjevati pjesme Šabana Šaulića, Halida Bešlića i Harisa Džinovića, ali inače pjeva sve što se traži, od zabavnjaka i klapskih pjesama do tamburaša.
>> Hrvatski pijanist Aljoša Jurinić odbio primiti treću nagradu na 'Stančiću'
