Vrijeme bez čekanja je pogubno. A upravo je to sada imperativ. Sve mora biti odmah. Ma što odmah, mora biti i prije odmah! Tako više nije dovoljno da se danima prije Božića slavi Božić kroz adventsko blještavilo, već diktatori vremena i advent izmještaju izvan njegova stvarnog četvero nedjeljna razdoblja, pa i on mora početi ranije.
Onaj komercijalni advent, dakako, koji se već na koncu rujna mogao primijetiti na policama nekih trgovačkih centara. Nema čekanja, sve mora biti prije!
Advent ili došašće znači dolazak, iščekivanje dolaska Isusa Krista u naš svijet. A čekanje je, kako veli poznati teolog Anselm Grun, stav na koji nas vrijeme došašća uvijek iznova poziva. “Mnogi danas više ne mogu čekati. Oni vrijeme došašća ne doživljavaju kao vrijeme čekanja, već kao predokus Božića. Mnogi slave neprestano Božić, umjesto da osluškuju i čekanjem pružaju svoje srce otajstvu Božića”, veli Grun.
Pogledajte vodič kroz najoriginalnije božićne darove za koje nećete morati izdvojiti pravo bogatstvo
U tome svjetlu doći će i ove nedjelje na ulice mnogih naših gradova sve blještavilo adventa, koje je posljednjih godina poprimilo neslućene razmjere, tako da je svojim sjajem zasjenilo čak sam blagdan Božića koji se iščekuje.
S jedne strane u tome pretjerivanju ima sva sila nedostataka, od onih rubnih da se ljudima nastoji uvaliti sve i svašta u to doba, do onih krupnih da se tako u zadnji plan stavlja rođenje Bogočovjeka, što je smisao cijeloga iščekivanja.
No, ne treba sve gledati u relaciji “ili-ili”, jer ovako nabrijani adventi kakvi su posljednjih godina uspjeli su, primjerice, samome Božiću osigurati zasluženi mir. Božić je, zahvaljujući upravo bučnom i sveprisutnom adventu postao ponovno tiha noć, kako mu i priliči, pa je isforsirana komercijaliziranost, zapravo, na paradoksalan način Božiću tako učinila i svojevrsnu uslugu, vrativši njegovoj noći dostojanstvo mira.
Pogledajte: Božić stigao u trgovine
Također, ovakav advent donio je miris Božića na ulice ljudima koji do Božića ništa ne drže i ne znači im mnogo, pa će makar na ovaj način osjetiti njegovu blizinu.
No, ono što došašće nosi u sebi, kada se razgrne blještavilo koje nam se nudi u nepreglednoj ponudi, zove se čežnja. Tj. kako veli A. Grun “kada u došašću dođem u dodir sa svojom čežnjom, mogu se tada pomiriti s prosječnošću svoga života. Mogu se oprostiti s iluzijama koje sam stvorio o svome životu, recimo od iluzije da me moje zvanje mora sasvim ispuniti, da moja obitelj može uvijek živjeti u skladu ili da mogu uvijek imati uspjeha i biti od svih obljubljen. Mnogi se čvrsto drže ovih iluzija.”
Nekritičko konzumiranje ovako ponuđenih adventskih dana kakvo slijedi može podgrijavati te iluzije. A onda slijede razočaranja. Što je pak posve suprotno duhu božićnog blagdana.
Zato, oprez. Vrijeme bez čekanja koje nam se nudi nije nužno najbolja blagdanska ponuda. Dovoljno je samo na trenutak zastati i otkrit ćemo koliko možemo biti na dobitku. Čekajući, a ne neprestano jureći ususret onome što se ima dogoditi.
POGLEDAJTE VIDEO: Pripreme za Advent u Zagrebu
tako puno vjernika, a tako puno korupcije...