Premijer Ivo Sanader dopunio je svoju imovinsku karticu i obogatio je
pokretnom imovinom od čak milijun i pol kuna. Tako je odradio dio
zahtjeva Povjerenstva za sukob interesa, koje je od njega zatražilo da
se očituje o vrijednosti svojih satova, ali i o tome kada ih je i na
koji način stekao. To može biti signal i ostalim dužnosnicima da
naprave isto.
No, za demokratsku kulturu u Hrvatskoj, umjesto imovinske kartice puno
bi bolja bila porezna kartica. Iz nje bi se lako usporedilo odgovara li
imovina, pokretna i nepokretna, zarađenim prihodima. Do tada, morat
ćemo vjerovati premijeru da je već prije prijavljena i sada naknadno u
karticu dodana imovina rezultat njegova rada u inozemstvu,
suvlasništva u dvjema tvrtkama te osobnim prihodima njega i
supruge...
Iako po zakonu nije dužan izvjestiti javnost kada je kupio satove i
predočiti račune o kupnji, predsjednik Vlade je proširujući
svoju prijavu na pokretnine - od tepiha do bijele tehnike i
namještaja - očito vješto zaobišao ono
bitno: nije sporno ima li i koliku imovinu premijer ili bilo koji drugi
dužnosnik, nego kako i kada ju je stekao. Vrlo je važna vjerodostojnost
premijera u svakoj prilici - pa neka onda računima dokaže da je satove
osobno kupio i na taj način razuvjeri i one najsumnjičavije.
RIJEČ - DVIJE
Ne imovinske, porezne kartice
