Hrvati su već jednom oprostili HDZ-u. Pa su mu, nakon “iskustva” sa Sanaderom, pružili opet šansu da se obnovi kao stranka i pobjeđuje na izborima. Ne treba, međutim, očekivati da bi birači to učinili još jednom. I to jest glavni problem s kojim se sada suočavaju u HDZ-u.
Kako god završi priča o interesnom povezivanju obitelji šefa stranke s lobistom MOL-a, šteta je već počinjena. Jer, uvukao se crv sumnje, bez obzira na to pokaže li se da je ta sumnja bila opravdana ili nije. Oni razumniji shvaćali su da će, nakon što je gotovo uništeni HDZ u dubokoj oporbi proveo četiri godine, kod birača još neko vrijeme biti na promatranju, svojevrsnoj “uvjetnoj slobodi”, a da se podrazumijeva da će, ponovi li djelo, završiti u teškoj kazni. Na tom širokom oprostu i želji HDZ-ovih birača stranka i jest ustvari rekordno brzo i ustala iz pepela. To se moglo vidjeti već na izvještajnom saboru HDZ-a u lipnju 2014. u “Lisinskom”, gdje je, nakon pobjede na euroizborima, predsjednik stranke Tomislav Karamarko iskoristio prigodu kako bi članstvu objavio da će Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a na predsjedničkim izborima. Krcata je dvorana reagirala frenetičnim pljeskom. No dvorana se digla na noge kada je čulq ove rečenice:
“Korupcija i nepoštenje van, a poštenje, marljivost i domoljublje natrag u HDZ... Dok sam ja predsjednik stranke, više se nikad nitko neće koristiti članstvom u njoj za osobno bogaćenje! Takvi su već otišli, a ako se koji pritajio – najbolje mu je da sam ode!”. Bio je to jako efektan nastup Karamarka koji je osokolio članove i birače, pa su pobijedili i na predsjedničkim izborima. Ni dvije godine poslije, u stranci je kaos.
Na izbornom saboru 28. svibnja ove godine opet će se postavljati sudbinska pitanja i tražiti izlaz iz dramatične situacije u kojoj se HDZ našao i prije izbijanja afere šefa stranke, dakle dok je još problem bio “samo” nefunkcioniranje vladajuće koalicije, Most i Tim Orešković. Sada se kriza pogoršala jer je na tapetu i prvi čovjek stranke. Koji nakon afere nema većih izgleda zadržati svoju punu poziciju u stranci. Karamarka, naravno, ne treba podcjenjivati, jer mnogi će u stranci misliti da u krizi valja šefa podržati kako se ne bi još više oštetila stranka. Ta je lojalnost karakteristična za HDZ, no ovdje je važna matematika, a ne emocija. Realno, može li nakon takvog udara Karamarko s uspjehom otići na neke nove parlamentarne izbore? Matematika kaže – nema šanse, mlijeko je proliveno. Iz slične se afere nisu uspjeli izvući ni jači politički igrači od Karamarka. Lako je zamisliti da bi odlazak na neke nove izbore sa šefom koji za sobom nosi ovakvu “prtljagu” rezultirao lošim rezultatom.
Svakako nedovoljnim da bi se HDZ izvukao iz trenutačne pozicije da jest u vlasti, no nije na vlasti. Koliko sada birača vjeruje da će Karamarko uspjeti postati premijer? Koliko bi njih glasalo za tu opciju? Kako vidimo, već dva tjedna uoči stranačkih izbora, u HDZ-u počinju konflikti, već ima i “prebjega”, a stranka se dijeli na Karamarkove i “protestante”. Moglo bi se dogoditi da to stranku odvede u pat-poziciju, u blokadu. Kada bi se Karamarko sada “izuzeo” od lobiranja za izbor svojih ljudi, vjerojatno bi to relaksiralo odnose u stranci koja je u kriznom stanju.
A i omogućilo da prođu i neki dobri i kvalitetni ljudi koje on sada gura u novi stranački vrh. Neka se, uostalom, u HDZ-u vode riječima svog šefa, kojemu su u Lisinskom aplaudirali kada je kazao i ovo: “Više ne smijemo dopustiti da zbog pohlepe pojedinaca naša stranka dospije na stup srama”.
>>Karamarko: Svaki pošteni građanin morat će priznati poslijeratne komunističke zločine
Drugim riječima, od Karamarka se očekuje da ubrzo kaže: "Ja sam odradio svoju dionicu, hvala lijepa!" Ne priliči više Jadranki Kosor predbacivati čuveno "kud Ivo, tud i ja".