Pokušajte si makar na tren predočiti s kakvim se planinama, kakvim surovim preprekama suočavaju i hrvaju djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji. Djeca koja ne mogu bez konstantne profesionalne pomoći. I tako kroz cijeli život. A onda to sve još stavite u okvire jednog otoka na kojem ovisimo o putovanju, trajektu… Kada takve životne izazove sagledate iz njihove perspektive, nema tog vrha koji nećete pokušati osvojiti kako biste im barem mrvu olakšali - tim je riječima mladi Bračanin Ranko Dragičević objasnio za Poslovni Dnevnik srž avanturističkog pothvata koji je od njegove želje za testiranjem vlastite izdržljivosti prerastao u veliku humanitarnu akciju '1100 kilometara za 1100 terapija'.
Za tjedan dana – 20. ožujka, Ranko s još jednim bračkim pustolovom, prijateljem Danielom Lončarom iz Pule kreće prema Prevlaci, u osvajanje najveće dugometražne staze u Hrvatskoj – Via Adriatice.
Frapantnih i surovih 14 planina, 12 rijeka te dva jezera, ukupno 1100 kilometara kroz sedam županija i 52 općine hrabri će dvojac krotiti uime svojih malih suotočana kojima pomaže Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju Brački pupoljci.
Pod njezinom 'kapom' 35 volontera godišnje uspije organizirati prosječno čak 3200 sati besplatnih terapija za svojih 68 štićenika. Trošak sata terapije u prosjeku iznosi 100 kuna pa se akcijom planira prikupiti 110.000 kuna ili 100 kn po kilometru.
Otud i naziv plemenite pustolovine čijih će se 50-ak dana, kao i iznos prikupljen za pomoć djeci direktno moći pratiti putem društvenih mreža humanitarne akcije “1100 kilometara za 1100 terapija” i centralne web platforme www.1100kilometara.com.
Donacije se, pojašnjavaju iz Udruge, uplaćuju na poseban račun Crvenog križa Brač (HR 47 236 0000 1502 8819 25), otvoren upravo za ovu humanitarnu akciju, te će po završetku akcije biti proslijeđene Bračkim pupoljcima.
Vatrogasac i Iron man
A kako je do svega došlo te kako se pripremaju, Poslovnom dnevniku su pojasnili Ranko i Daniel.
- Kad se rodila ideja da krenem u osvajanje Via Adriatice, razmišljao sam u smjeru da krećem u taj pothvat neovisno o tome hoću li pronaći nekoga tko bi tu priču podijelio sa mnom. Što je vrijeme više odmicalo uvidio sam da bih ipak želio to podijeliti s nekim, a kako je Supetar mali grad bilo je jesno da su rijetki oni koji bi na to pristali. Daniel Lončar vjerojatno je jedini. Prihvatio je bez nagovaranja, kaže Ranko Dragičević, inače profesionalni vatrogasac.
A Daniel Lončar uistinu je iskonski pustolov. Padobranac, ronilac, maratonac, planinar pa i – Ironman triatlonac.
Na pitanje zašto nije odbio Rankov prijedlog, kaže: "Budimo iskreni, ovo što smo se odlučili napraviti prvenstveno kao pomoć djeci, radimo dijelom i za sebe. Jer radeći dobro za drugog i sam se počneš osjećati bolje, ispunjenije. Osim toga, pozitivna djela privlače nova pa kada su drugi saznali što kanimo učiniti, svi su poželjeli pomoći i tako se taj pozitivan val počeo širiti. Želimo i moramo ukazati na probleme djece s poteškoćama, a činimo to i povlačeći paralelu s našim usponima na Via Adriatici, osobito onim najizazovnijim, što se metaforički može prenijeti i na naše male otočane”, kaže Lončar.
A potom otkriva kako izgleda dio priprema koje je kao kineziolog sam osmislio: Svaki su vikend koristili za jednodnevna i dvodnevna planinarenja među ostalim i kako bi testirali što je od opreme neophodno, a što mogu odbaciti.
A kako se, kaže Daniel, gotovo nemoguće pripremiti za izazov na koji se spremaju, uslijedio je i “hardcore” trening nepredvidivog – kupanje u mrzloj vodi/moru pa i povremeno gladovanje.
