Po svemu sudeći, Rusija će preko stote obljetnice boljševičke revolucije prijeći šutke. To govori ne samo o ideološkom otklonu koji konzervativni nacionalist Putin gaji prema ideji komunizma i revolucije, već i o izvjesnoj nelagodi koja se uvlači u zidine Kremlja zbog Trumpova trijumfalnog pohoda u Americi i uspona antiglobalizma na Zapadu, koji prijeti srušiti stare globalističke elite. Naravno, Putin nije dio ove posustale globalističke internacionale, već netko tko je do jučer bio predstavljan kao njezina glavna opasnost, takoreći novi Hitler. Sada ta antifašistička etiketa, prema ideološkim standardima globalista, bolje pristaje Donaldu Trumpu nego Putinu.
Trump je Putin na steroidima. Ne radi se, dakle, o ideologiji, nego o prestižu. Putinu je Trump, tako, i dar s neba i zla kob. Trumpova pružena ruka Putinu i najave relaksiranja odnosa SAD-a i Rusije, pa čak i stvaranja savezništva, dobrodošla su poruka za ekonomski izoliranu i iscrpljenu Rusiju, koju je očaj lagano gurao ka ratnom rješenju. Trumpova pobjeda je, otuda, otklonila opasnost za svijet od direktnog sukoba Rusije i Zapada i mogućeg nuklearnog Armagedona. Sukob sa Zapadom je politički odgovarao Putinu. Njegova popularnost je zbog toga rasla i u Rusiji i na Zapadu. Postao je simbolom borbe protiv globalizma. Sada mu je pak Trump preoteo taj antiglobalistički stijeg, i to ne samo na Zapadu, već i u samoj Rusiji.
Prvi put je Trump a ne Putin najcitiranija osoba u ruskim medijima i ima iskrene poklonike i među Putinovim najbližim suradnicima. To je bumerang koji se vratio Putinu s Trumpovom pobjedom u Americi. Za Putina bi idealno rješenje bilo da je u Americi pobijedila osoba iz tabora globalista, po mogućnosti korumpirana i bez autoriteta – poput, recimo, Hillary Clinton. S Trumpom dobio je neugodnog gosta u vlastitom dvorištu. Ako su nas zadnjih dana zbunjivale zaoštrene poruke koje su stizale iz Kremlja prema Bijeloj kući i obrnuto, onda uzrok tome treba tražiti u pokušaju Putinova repozicioniranja u ovoj za njega novoj situaciji. Putinov problem je sada kako pristati na sve uvjete savezništva koje mu je isporučio Trump, a ne prikazati to kao vlastitu slabost. A morat će na kraju pristati na sve, jer realno nema izbora. Ako bi išao na stvarno zaoštravanje s Trumpom, samo bi rušio vlastiti autoritet. To je stupica u kojoj se našao jaki čovjek Kremlja.
Revolucije nikad ne počinju zbog pobune naroda protiv čvrstorukaške politike svojih vlastodržaca. To je samo ljevičarski mit. U biti su sve uspješne revolucije bile državni udari izvedeni protiv vladara koji je pokazivao svoju slabost i izlazio u susret zahtjevima svojih protivnika, a ne snagu. Ponašanje Luja XVI. uoči Francuske revolucije primjer je kako slab i benevolentan vladar može prouzročiti krizu sustava i vlastita pada. Sličan je bilo i s Nikolajem II. Romanovim i izbijanjem Ruske revolucije. Bio je to car koji je svoju vladavinu doživljavao kao breme, do bolećivosti zaljubljen u svoje podanike, i to ga je stajalo glave. Njemački vlak s boljševičkim urotnicima nosio je više volje za moć od one koju je imao umorni car. Međutim, nije Lenjinov makijavelizam srušio cara. Volja k nemoći je ono što ruši carstva, a ne volja za moć.
A upravo je vlastita nemoć onaj izazov koji Putinu prijeti s dolaskom Trumpa. S druge strane, Trumpu je Putin potreban. Ne samo zbog rješavanja problema u Siriji i otvaranja fronta prema Kini, nego i zbog toga što mu sada najmanje treba revolucija u Rusiji. Ipak Trump nije ljubitelj izvoza revolucija. Njemu treba ojačana Rusija sa stabilnim liderstvom, a ne guranje u kaos građanskog rata i revolucionarni vihor koji bi iznjedrio nepredvidljive avanturiste u posjedu nuklearnih bojevih glava. Otuda ćemo vjerojatno još neko vrijeme gledati igru mačke i miša između Trumpa i Putina, kako bi se prikrila Putinova potpuna podređenost Trumpu. Igra retoričkog zaoštravanja s ruske strane Trumpu je svrsishodna i zbog ušutkavanja nezadovoljstva starih struktura, kojima se ruši čitav posthladnoratovski svijet s nestankom Rusije kao glavnog neprijatelja na horizontu. Iluziju konflikta bit će potrebno još neko vrijeme održavati dok Trump u potpunosti ne preuzme poluge i ne stabilizira svoju vlast.
Ma koliko nas lijevoliberalni mediji uvjeravali u suprotno, revolucija nije ono što sljeduje Americi – tamo je na djelu konzervativna restauracija – već Rusiji. Treba se, ipak, nadati da će ju stota obljetnica tog nemilog događaja ovaj put zaobići u tišini.
>> Otkriveno o čemu su razgovarali Donald Trump i Vladimir Putin
