Potporu nogometašu Šimuniću i masovnoj stadionskoj upotrebi “starog hrvatskog pozdrava Za dom spremni” na Facebooku su dali i ljudi koji natpisom “PROTIV” jasno daju do znanja da će ove nedjelje glasati na referendumu. Ali, tih nekoliko “PROTIV” među više od 150 tisuća poklonika Šimunića i Zrinskog samo potvrđuju pravilo: spremnost “ZA dom” u velikoj se mjeri podudara sa spremnošću da se na referendumu o ustavnom određenju braka kao zajednice muškarca i žene također zaokruži “ZA”. Ipak, samo na temelju jednog takvog internetskog izjašnjavanja činilo bi se drsko povezati građansku inicijativu “U ime obitelji” s akcijom koja, bez obzira na namjere i motive pojedinaca, služi rehabilitaciji ustaštva.
Bio sam sumnjičav i kada se internetom počeo širiti propagandni plakat koji agitira u korist referendumske opcije “ZA”, tako što su ta slova dio parole “ZA DOM!”. Pokazalo se, nažalost, da je plakat autentičan i da nosi potpis časopisa Nacija. Grupacija pod tim imenom velikim je plakatima, ne samo na internetu nego i na ulicama, u proteklim tjednima već dala potporu inicijativi “U ime obitelji” pa neće biti čudo ako i ovaj plakat osvane na raskrižjima. Koliko je meni poznato, udruga gospođe Markić do sada se nije javno ograđivala od potpore koju joj iskazuje Nacija.
Prepisivanje besmislica
Prije nego što se na ovu temu kaže bilo što drugo, u ovoj zemlji danas je potrebno ponavljati: formulaciju “Za dom spremni!”, kao pozdrav i poklik, u hrvatskoj povijesti koristili su samo ustaše Ante Pavelića. Oni koji se sada licemjerno bore za pravo na korištenje tobože starog hrvatskog pozdrava jedni od drugih prepisuju notorne budalaštine. Nažalost, to je još jedna potvrda da mnogi Hrvati sve manje čitaju, a sve više pišu. A i to što čitaju, kako je već davno pjevala Azra, krive stvari čitaju. Jedna od besmislica u koju jedni druge ovih dana uvjeravaju učenici i učitelji hrvatske povijesti po Josipu Šimuniću jest i ta da je ustaški pozdrav glasio “Za poglavnika i dom spremni”, a oni su, eto, poglavnika izbacili i tako se jasno ogradili od ustaštva i očistili stari hrvatski pozdrav. Kao što pokazuju gotovo svi službeni dokumenti NDH, pa i oni o pristiglim transportima živog ljudskog mesa u klaonicu Jasenovca, to jednostavno nije istina. Osjećam se i sam pomalo zaglupljeno ispisujući ovakve jednostavne povijesne činjenice, ali ako i jedan od onih koji su naivno povjerovali u internetske pamfletiće, a doista ima i takvih, posumnja i otvori bilo koju pravu knjigu o tom povijesnom razdoblju, isplati se ponavljati.
Naravno, nemoguće je razgovarati s onima koji su se ukopali u mentalne rovove zato što su preplašeni. Da, netko je gadno isprepadao mnoge Hrvate baukom antihrvatstva. Ti preplašeni ljudi ne mogu zamisliti da postoji Hrvat koji se veseli svakom uspjehu i napretku Hrvatske, pa čak i plasmanu hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetsko prvenstvo, a da ga istodobno vrijeđa svako ponovno povezivanje njegova hrvatstva i domoljublja s onima koji su te osjećaje ukaljali najodvratnijim zločinima. Njih je netko uvjerio da smo svi mi koje “Za dom spremni” podsjeća isključivo na one koji su taj pozdrav izmislili i koji su pod tom parolom širili mržnju i činili pokolje, dakle da smo svi mi koji se ustaškog pozdrav gnušamo loši i nikakvi Hrvati, da mrzimo sve što je hrvatsko, da su nam pobjede hrvatskih sportaša izvor patnje te da, prema tome, moramo biti ili Srbi, Jugoslaveni, četnici ili komunisti zločinačkog kova, ili sve to skupa. I onda nije nikakvo čudo da je društvo duboko podijeljeno. Kako i neće biti podijeljeno kada bi ozbiljna znanost i elementarna ljudskost s jedne strane morala sjesti za stol i ravnopravno raspravljati s drugom stranom, kojoj sve znanje o povijesti, hrvatstvu i o tome što jesu i što nisu potječe iz internetskih pamfletića.
Nažalost, takvi će u velikom broju izaći i na referendum i zaokružiti “ZA” zato što su povjerovali da su i ljudi homoseksualne orijentacije koji žele imati jednaka prava kao i svi ostali zapravo dio jedne velike urote protiv opstanka Hrvata i njihovih tradicionalnih vrijednosti. Istodobno antifašizam očito pada sve niže na popisu tih vrijednosti. Stadionske mase koje već godinama bez znatnije osude institucija malo-pomalo navikavaju uho javnosti na “stari hrvatski pozdrav” dobile su ovih dana novi poticaj upravo od onih koji su ih trebali odavno u tome spriječiti. Hrvatski nogometni savez demonstrirao je potpuno uvrnutu logiku i izvrnute vrijednosti kada je postupak Josipa Šimunića nakon utakmice s Islandom ocijenio “neprimjerenim”, a reakcije na taj postupak “šokantnim”. Dakle, rasprava o prihvatljivosti promicanja ustaštva kao hrvatskog oblika ne domoljublja, nego fašizma i nacizma, pretvorila se u raspravu o zaštiti nogometaša od šokantnih reakcija. I to ne samo u Hrvatskom nogometnom savezu te šutnjom izbornika Kovača i u samoj nogometnoj reprezentaciji nego i u samom Hrvatskom saboru, gdje je članica Odbora za ljudska prava Marijana Petir, inače miljenica Katoličke crkve i biskupa, zavapila da “hajka na Šimunića” mora prestati.
Lažni antitotalitaristi
Zaštitnici i promicatelji “starog hrvatskog pozdrava” posežu često za još jednim potpuno nelogičnim argumentom: njih, naime, vrijeđa kada ih se nazove fašistima i ustašama i oni ta zla osuđuju, ali su povrijeđeni time što se u jednakoj mjeri ne osuđuje i komunizam i komunistički zločini i po stoti će put spomenuti Josipovićevu pohvalu partizanskoj kapi i zvijezdi. Hrvatski je predsjednik doista mogao već u sljedećoj rečenici upozoriti da su i pod tim znakom borbe za slobodu i pravednost počinjeni mnogi zločini, kao što je to i rekao u brojnim drugim prilikama i na samim mjestima takvih zločina. Međutim, još nije zabilježeno da bi neki hrvatski reprezentativac ili neki silno popularni pjevač sa stisnutom pesnicom na čelu poveo stadionsko skandiranje “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Tu mnogi deklarirani antitotalitaristi budu utjerani u laž jer se protiv naslijeđa komunizma krenu boriti popustljivošću prema rehabilitaciji ustaštva i njegovih simbola.
Plakat Nacije, od kojeg se inicijativa “U ime obitelji” do trenutka zaključenja ove kolumne nije ogradila, riječ DOM pretvorio je u kraticu i formulu koja, po njima, znači: Dijete=Otac+Majka. Ispod jumbo-poklika “ZA DOM!” sitnijim su se slovima pozvali i na samog Boga. S hrvatskim su biskupima ionako u dosluhu. A spajanje Božjeg imena i ustaškog pozdrava ove im nedjelje vjerojatno neće zamjeriti čak ni srpsko-pravoslavni vladike, da ne bi narušili antipederski ekumenizam koji na ovim prostorima buja i cvate, za razliku od gotovo nepostojećeg antiratnog ili antinacionalističkog. Zbog svega toga na ovaj referendum svakako treba izaći, a osobito zbog časti vlastitog okaljana doma.
