U pravilu povijest, povjesničari i politolozi – ili neki drugi sa strane – za nekog političara mogu reći da je bio lider, državnik, a ne samo jedan u nizu političara. Jer lider i državnik znatno se razlikuju od političara svih boja i bez ikakva okusa i mirisa.
Franjo Tuđman bio je državnik, to su potvrdili i strani uglednici. Ali državnici se ne rađaju često, i ne postaje se državnikom preko noći. Zato ušima smeta kad se danas naši političari propinju dokazati da su oni državnici.
Tako predsjednica države često naglašava „mi, državnici“, pa se odmah hoće postaviti kao državnica, vjerojatno uz premijera. A premijer također često naglašava kako zemlju vodi državnički.
No da bi predsjednica i premijer bili državnici, treba mnogo toga učiniti i iza sebe ostaviti rezultate. Lider i(li) državnik ima jasan cilj kamo vodi zemlju i narod, povlači za to potrebne poteze, reforme, nakon kojih se vide i rezultati. Tuđman je bio državnik jer je Hrvatsku izveo kao pobjednicu u ratu.
Već sama ta činjenica da smo se obranili i pobijedili pod njegovim vodstvom uvrštava ga među lidere i državnike svijeta i ima svoje mjesto u povijesti, bez obzira na druge promašaje i zablude.
Molim lijepo, na osnovi čega predsjednica i premijer sebi uzimaju za pravo nazivati se državnicima? Zar po tome što od cijele države rade cirkus? Po tome što se svađaju kao mala djeca u vrtiću? Po tome što ne rade ništa osim što misle na održanje vlastitih pozicija i interesa? Koji su to potez u svom mandatu povukli i predsjednica i premijer da će biti zapamćeni, da su liderski, pa da se u Hrvatskoj nešto radikalno preokrenulo na bolje? Možda je premijerov liderski biznis što njegova stranka debelo nastavlja zapošljavati u javnom sektoru? To je njegovo poimanje državotvorstva? Uhljebljivanje vlastitih kadrova?
Što, predsjednica i premijer rado bi uz bok Tuđmana? I oni bi htjeli ući u povijest kao državnici? Taman posla, nema šanse ako i dalje nastave s politikom kakvu provode. Umjesto državnika, lidera, već danas možemo reći da su oboje još jedan u nizu promašaja na domaćoj političkoj sceni.
Opet imamo godine koje su pojeli skakavci. Opet imamo vrijeme u kojem se ništa stubokom nije promijenilo, vrijeme koje i dalje obilježava stagnacija ili obično mikroskopsko “pimplanje” naprijed, a koje ne znači nikakav napredak. V
eć sama činjenica da je velika navala na posao u javnoj sferi, da se neograničeno zapošljava, umjesto da se drastično smanjuje broj ljudi u javnoj sferi, dovoljno govori u kojem smjeru ide država. Jednom će se sve raspuknuti. Jer je dugoročno neodrživo da u državi imamo samo 25 posto privatnog sektora koji guši država, a sve ostalo pokriva država svojim državnim institucijama i javnim firmama.
0vi oko nas napreduju, bivše komunističke zemlje koje su bile daleko od nas prestižu nas, a nas politika zasipa spinovima i političkim marketingom samo kako bismo stekli dojam da oni za nas rade jako važan posao i da nam je svakim danom sve bolje. No da je tako, ne bi se nastavio zbjeg iz zemlje.
Ljudi bi osjetili da se nešto promijenilo, pa bi ipak ostali u zemlji. Ali kad imamo vlast koja je svrha samoj sebi, kad imamo oporbu koja je u bratoubilačkom ratu, kad imamo ultrapopuliste koji bi zajašili vlast, onda nema ostanka u zemlji.
Kako reagirati kad premijer kaže da vodi državu državnički? Ili kad predsjednica sebi tepa da je državnica? Svatko nepristran može se ili dobro nasmijati ili zaplakati, ovisno kako doživi ovaj cirkus koji nam vlast svakodnevno priređuje. Kao i dobar dio oporbe. To je prava riječ, cirkusanti, a ne državnici!
Sad igraju ping-pong s nama oko toga hoće li predsjednica ići u borbu za drugi mandat i hoće li je HDZ opet podržati. Ona kaže da još nije vrijeme za objavu. I tako sumnja u našu zdravu pamet! Jer je predsjednica odavno u utrci za drugi mandat, i to o trošku poreznih obveznika. I naravno da će se ponovno kandidirati! Pa tko ne bi još pet godina bio na Pantovčaku?
I ne samo ona, nego cijela njezina svita koja dobro živi na račun poreznih obveznika i još se sa svima nama sprda i od svega radi cirkus. I to je onda državnički, odgovorno?
Što još treba učiniti, što se još treba dogoditi da se prekine ovaj politički cirkus i da se vlast počne ponašati odgovorno, da se konačno krene u te reforme? Ne trebamo ni lidere ni državnike. Dovoljni su nam odgovorni političari. Međutim, kad ni njih nema, što, kamo i kako dalje?
Nema odgovornosti bez državništva! Orban je državnik baš zato jer je odgovoran svom narodu a ne povijač kićme pred masonima iz EU partokracije! Ko se je od svjetskih moćnika usudio Tuđmanu reč, ma zucnut da nemože u OLUJU ili BLJESAK?? Zamislite da danas imamo rat sa srbijičicom a ovi na vlasti? Pa poklalo bi nas ko piliće i brekali bi ko žabe usred Hrvatske!