Ne žalim zbog podrške Ivi Sanaderu uoči hrvatskih parlamentarnih izbora 2007., kaže Jean-Claude Juncker, bivši premijer Luksemburga, predsjednik Eurogrupe koja je izvlačila Europu iz dužničke krize i kandidat europskih pučana za nasljednika Josea Manuela Barrosa na mjestu predsjednika Europske komisije. Juncker je počeo veliku kampanju, proputovat će čitavu Europsku uniju, priprema se i njegov dolazak u Zagreb na motivacijski skup HDZ-a u tjednu uoči europskih izbora koji se održavaju 25. svibnja, a Večernjak je s njime razgovarao u srijedu u Bruxellesu. Juncker je u najvećoj kampanji u svojoj političkoj karijeri, no posljednja kampanja iz koje ga se možda sjećaju hrvatski birači bila je kampanja za drugi Sanaderov mandat, kada se Juncker s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i još nekim europskih političarima pojavio u spotu HDZ-a.
Podjela na sjever i jug
– Hrvatska u osobi Ive Sanadera ima istaknutog državnika. Omiljen je diljem Europe i ima velik utjecaj. Hrvatska treba jak glas u inozemstvu, a Ivo Sanader lice je Hrvatske u Europi – poručivao je tada Juncker. No to je bilo 2007., a Juncker je sada prvi put odgovorio na pitanje je li požalio zbog te podrške Sanaderu nakon što je vidio što se poslije dogodilo s hrvatskim premijerom nepravomoćno osuđenim za tešku korupciju.
– Pomogao sam Sanaderu i drugima u poslu približavanja Hrvatske Europskoj uniji. Bio sam aktivan još otkad su se otvarali pristupni pregovori s Hrvatskom. Ne žalim zbog toga što sam pomogao onima koji su to omogućili – kaže danas Juncker.
Kao i mnogi drugi dužnosnici Europske pučke stranke, čini se da i kandidat za novog predsjednika Komisije jasno odvaja ono zbog čega je Sanader završio u zatvoru od Sanaderove politike približavanja Hrvatske Europi.
U intervjuu za Večernji list Juncker je komentirao i razloge kandidature, problem nezaposlenosti mladih i politiku štednje.
– U sljedećih pet godina želim danonoćno raditi na izlasku Europe iz krize. Kriza je podijelila Europu na sjever protiv juga, istok protiv zapada, na tabor onih koji su za štednju i tabor onih koji su za rast. Uvjeren sam da imam iskustva da ponovo ujedinim Europu nakon krize. Za kandidata za predsjednika Komisije predložila me moja stranka u Luksemburgu, ali i njemački CDU i grčka Nova demokracija. To ima važnost veću od simboličke. Želim raditi za Europu koja je prihvatljiva i u Njemačkoj, i u Grčkoj i u svim drugim zemljama EU. Želim ponovo izgraditi mostove ondje gdje ih je kriza uništila – kaže Juncker.
• Koji bi bili vaši konkretni koraci u borbi protiv nezaposlenosti mladih?
– Mislim da je to dužnost zemalja članica jer one imaju instrumente da se bore protiv nezaposlenosti mladih.
• Dakle, vaš savjet za države poput Hrvatske, koja ima treću najveću stopu nezaposlenosti mladih u EU, jest da Vlada ozbiljno prione rješavanju tog problema?
– Na nacionalnoj je vladi, ali i na parlamentu, političkim strankama, sindikatima i svim socijalnim partnerima da zajedno sjednu i izgrade nacionalni konsenzus oko načina kako smanjiti nezaposlenost mladih. To je u većoj mjeri stvar zemalja članica nego stvar Europske unije. Ali EU, naravno, mora biti podrška u tome.
Fiskalna konsolidacija
• U ovoj kampanji s obiju strana političkog centra čujemo optužbe da je druga strana kriva za krizu. Socijalisti tvrde da su pučani produbili krizu mjerama štednje, a pučani tvrde da su socijalisti stvorili prezaduženost u mnogim državama. Kako biračima može biti jasno tko je odgovoran za krizu?
– Da su stvari tako jednostavne, pronašli bismo rješenje već odavno. Glavna je razlika između demokršćana i socijalista u tome da mi demokršćani ne vjerujemo da su povećanje javnog duga i deficita preduvjeti za stvaranje politike gospodarskog rasta.
Mislimo da je suština u fiskalnoj konsolidaciji. Ne u slijepoj štednji. Moj projekt nije politika štednje, ali suština je u odlučnoj fiskalnoj konsolidaciji, što treba biti kombinirano s politikom stvaranja rasta i radnih mjesta. Dakle, strukturne reforme koje vode gospodarskom oporavku i smanjenju nezaposlenosti u Europi.
>> Junckera nikad nisam vidio pijanog, samo usporenog, a Schulz ne pije još od 1980.
