Sa svih strana svijeta stižu najave nove krize jer dionička tržišta nerijetko posrću u velike minuse. Najavljivao se potop Rusije kada je bila pod sankcijama, o kineskoj krizi svjetski mediji javljaju svaki kvartal, a najnoviji podatak govori i da je Japan zakoračio u recesiju. S druge strane, SAD i Njemačka bilježe rekordnu zaposlenost i rast gospodarstva. Brojke pak pokazuju da je svijet u fazi rasta, ali drukčijeg i opreznijeg od onog koji se dogodio prije velike krize 2008. pa se nameće zaključak da se ne treba bojati nove velike krize, ali da ne treba ni očekivati brzi rast viđen tijekom posljednjih sedam ''debelih godina''.
Većina burzovnih indeksa u svijetu unutar posljednje tri godine zabilježila je rast, ali on je iznosio nešto više od 30 posto, što nije dovoljno da se financijska industrija potpuno oporavi od potopa koji su zabilježeni 2009., a bankarski sektor više nema ni blizu visoke profite kao što ih je imao u vrijeme eksplozivnog rasta. Svijet se, čini se, promijenio i potrošači više jednostavno ne vjeruju u brzu zaradu ni u prezaduženost zbog investicija pa su ''baloni'' koji su obilježili rast devedesetih i dvijetisućitih sve manji i ispuhaniji. Ako nemaju za veći stan, potrošači više neće posegnuti za velikim kreditom već odmjereno pričekati bolja vremena, a takva osvještenija potrošačka politika urušava profite upravo financijskom sektoru. Banke su se zato prije nekoliko dana požalile Mariju Draghiju, guverneru Europske središnje banke, da nemaju novca i da im treba pomoć iz fonda koji su same punile u slučaju novih potresa, ali nije istina da one nemaju dovoljno novca već da taj novac ne mogu brzo i unosno oploditi. Likvidnost sustava je poprilično visoka, odnosno novca ima u izobilju, ali je on izuzetno jeftin i na njemu se više ne može mnogo zaraditi.
Stišću ih s druge strane krediti prema tvrtkama i građanima koji ih ne vraćaju, a koje moraju pokriti iz svojih sredstava, zbog čega im znatno padaju profiti. To ljuti vlasnike koji su navikli na visoku zaradu i zato menadžeri koji su već napravili uštede otpustivši stotine tisuća zaposlenika traže pomoć kako bi i dalje nastavili isporučivati visoke dividende vlasnicima kapitala. To će biti izuzetno teško u razvijenoj i osviještenoj zapadnoj kulturi u kojoj će se, čini se, kapital morati navići da je eon prekonoćnih i lakih zarada sigurno pohranjen u ropotarnici povijesti.
>> Budućnost energetike: Plomin 3, 100 milijardi kuna uvoza ili 25 posto skuplja struja?
>> Banke mole pomoć u strahu od kolapsa sustava
