Korijeni problema nasilja u Hrvatskoj su duboki i smjena dvaju
ministara i ravnatelja policije nakon ubojstva Ivane Hodak nije nikakvo
rješenje, složili su se Zagrepčani koje smo anketirali.
Smrdi mu pravosuđe
– Treba uzdrmati mafijaške redove, bossove privoditi na razgovore –
smatra nezaposlena Dunja Sekula (53). Poslovođa u studentskom restoranu
Muharem Jakupović zaključio je da je cijelo društvo bolesno.
– Smrdi i u policiji i u pravosuđu. Svi odozgo su lopovi, i ta bolest
se teško liječi, možda će moji unuci dočekati bolja vremena –
pesimističan je Jakupović. Ubojstva su, kaže, postala praksa u Zagrebu
i navikao je na to, ne osjeća se nesigurnim. Vlada i mjerodavni ne rade
svoj posao, smatra mladi ekonomist Ivan Tolić.
– Ostavke su zamazivanje očiju. Treba stati nakraj mitu i korupciji i
odgovorne dovesti pred sud – zaključuje Tolić i pita se ima li uopće za
takve pravde.
Boglarka Brunner, studentica iz Pečuha, smatra da ubojstva nisu
neobična u velikim gradovima.
– U metropolama se ubojstva događaju i ne može se to spriječiti.
Budimpešta je također opasna. S navijačima bi, pak, policija mogla biti
efikasnija – kaže Mađarica. Student Jure smatra da je vrijeme za
drastične mjere.
– Država je u katastrofalnom stanju i ovo što se događa odraz je toga.
Policiji treba dati veću ovlast, opet otvoriti Goli otok i s mafijašima
i huliganima postupati bez milosti – ljutit je Jure. Lidija Krajcar,
modna kreatorica, smatra da su za porast nasilja krivi filmovi i
mediji.
– Ljudi su previše u materijalnom, zapostavljaju druge vrijednosti.
Narod treba početi razmišljati drugačije – kaže Lidija.
U lov na krupne ribe
Učiteljica Sandra Horak smatra da je srž lošeg stanja u gubitku vjere.
– Ljudi su pali na duhovnom planu pa je i sve drugo izgubilo vrijednost
– kaže Sandra. Umirovljena profesorica Katarina poručuje da se treba
strašno angažirati na lovljenju krupnih riba te da ni mlade huligane ne
treba štedjeti.
– Kriminal je povezan s vrhom države. Tamo trebaju doći mladi i pošteni
ljudi – smatra umirovljenica Jagoda Butorac.
Split
– Osjećam se sigurnim, uvijek postoje neka mjesta koja su opasnija, ali
ih nastojim izbjegavati, kao i ljude koji se na njima skupljaju. Ne
mislim da će promjene na čelnim pozicijama znatno pridonijeti
sigurnosnoj situaciji, no nakon ovoga ubojstva neki su se potezi morali
povući. Bruno Pavić, student
– Sasvim sam sigurna: takve se stvari ne događaju običnim ljudima koji
nemaju veze s podzemljem. Živim u prizemlju i ničeg se ne bojim, imam
normalne susjede. Mislim da su smjene na vrhu napravljene zbog pritiska
javnosti. Daniela Zakarija, umirovljenica
– I jesam i nisam siguran, nikad čovjek ne zna što se može dogoditi. No
ipak ne mislim da sam posebno ugrožen, ja sam običan čovjek. A to što
je maknut Rončević ipak je politička odluka. Josip Domazet, umirovljenik
– Živim običnim životom, tako da se ne osjećam ugroženom. To što se
dogodilo u Zagrebu ima neke dublje razloge. Smjene koje je ubojstvo
izazvalo ipak su više politička farsa, nastala pod utjecajem domaće i
inozemne javnosti. Vedrana Tebaldi, ekonomistica
Osijek
MIRJANA VALAŠEK, profesorica
Kriminalitet je prisutan svugdje, u svim društvenim situacijama i mnogo
ljudi zbog toga pati. Toga treba biti svjestan. Ipak, može se nešto
učiniti, a smjene su reakcija u tom smislu.
MARIN FRANOV, diplomirani ekonomist
Ne bojim se, jer su takva ubojstva ciljana i isplanirana. No, i običnim
ljudima poput mene može se dogoditi da budu kolateralna žrtva kriminala.
MARIO LAZAR, medicinski tehničar
Osjećam se sigurnim jer sam samo običan građanin. Smjene svih onih
odgovornih koji nisu uspješni i ne rade dobro dobrodošle su. Ne mislim
da se to odnosi samo na ministre i ravnatelja policije.
DUŠKO JURIŠIĆ, strojobravar
Nemam razloga osjećati se nesigurnim, jer ubojstva, kao što je ovo
posljednje, nisu bila obična. Smjene podupirem jer se već
dulje vidi nespremnost da se energično obračuna s
kriminalom.
