Dosta mi je mazohizma! Više to neću trpjeti", riječi su kojima je nedavno liberalka Dorica Nikolić izrazila ogorčenost zbog toga jer su u posljednje vrijeme novine pune ocjena nestranačkih stručnjaka po kojima su političari, posebno zastupnici, diletanti, nemoralni, gotovani... Razloge svog upuštanja u polemiku s njima objašnjava za naš list.
Zašto su vas tako isprovocirale te kritike?
- Smeta mi da nas prozivaju ljudi koji su nedodirljivi u svim sustavima samo zato što su stručnjaci, a ne političari. Njihova je (ne)ovisnost upitna. Smiješno je da se zovu neovisnim stručnjacima, pogotovu oni koji to vuku iz bivše Jugoslavije, jednopartijskog sustava u kojem nije bilo demokracije. Za vrijeme HDZ-a ti isti stručnjaci opet su bili neovisni. Oni su uvijek nedodirljivi i sačuvaj Bože da ih ijedna garnitura na vlasti kritizira, a s druge strane, oni smiju svaku. Najprije u komunizmu nisu smjeli beknuti, kad su to u jednom razdoblju mogli, nisu to činili. Većine, koji su danas glasni, nigdje nije bilo. Kad su se kasnije neki drugi izborili za višestranačje, oni su se probudili i počeli popovati svima. Smeta mi što oni postavljaju neka mjerila prema kojima bi se političari trebali ponašati.
Ježim se kolektivističkih poruka
Što je tu sporno?
- Način na koji to rade. Jer, ako netko kaže da su političari opasni, da im ne treba vjerovati, da su stranke plemena, a predsjednici stranaka poglavice, to pokazuje da svi ti neovisni stručnjaci čeznu za vremenima u kojima nije bilo ni stranaka ni parlamentarizma. Prema njima ispada da su svemu krivi političari i da bi sve bilo idealno da nema stranaka. Pitanje je samo kako bi se ti isti ponašali kad bi morali svoju stručnost staviti na provjeru unutar svoje struke.
Zašto većina političara vladajuće koalicije šutke pristaje na takve kvalifikacije? Bojite se sukoba?
- Pretpostavljam da je to zato što neki političari i iz bivše, ali i iz sadašnje vlasti, ili imaju putra na glavi ili drže figu u džepu. Meni kao liberalki smeta nametanje toga kolektivističkog duha. HSLS se zauzima za pojedinca i ježim se od kolektivističkih poruka da su političari lopovi, da političarima ne treba vjerovati, da su političari diletanti, da su opasni... Nekad nas je diletantima nazivao Franjo Tuđman, a sad to čine tzv. neovisni stručnjaci. Po svemu tome vidi se da nismo odmakli daleko od socijalizma gdje su postojali mi i oni. U svijetu je važno ime i prezime, pa kad su u Njemačkoj prozivali Joschku Fischera za njegovu ulogu u nemirima prije dvadesetak godina, nisu prozivali Zelene ni političare općenito, nego njega osobno. Ako je Dorica Nikolić nešto učinila, neka se onda na odgovornost pozove Dorica Nikolić, umjesto da se stvara kolektivizam.
Vaše suprotstavljanje kolektivizmu je i navođenje Josipa Kregara za konkretan primjer?
- Tako je, ja ne želim govoriti o nekima, već o imenima i prezimenima. Navela sam primjer Josipa Kregara jer smatram da je nedolično od njega da govori o etičkom kodeksu, ponašanju političara, da govori da nama ne treba vjerovati i da nas treba obuzdati dok istodobno za sobom vuče moralno vrlo dvojbene repove. Prema mome mišljenju, on nema pravo o tome govoriti, jer je neupitno da protiv njega ima niz optužbi, javnih i tajnih, da se nije primjereno ponašao dok je bio u NO Posmrtne pripomoći, jer je zahvaljujući tome bio u prilici dobiti povoljan kredit. On ga je poslije vratio kad je pukla afera, ali to znači da mu zapravo nije trebao. Zašto ga je onda uzeo? U demokratskom svijetu on ne bi ušao ni u jednu kombinaciju, a on sada piše prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa. To je apsurdno. Po Zagrebu su se pričali vicevi o tome kako se gospodin Kregar, dok je bio povjerenik za Zagreb, automobilom dovozio do vrha Mesničke, a onda bi izišao, uprtio ruksak na leđa i krenuo pješice prema radnom mjestu u Gradskoj skupštini. Toliko o moralnosti čovjeka koji nama političarima danas drži prodike.
Ministri su prije svega političari
Oštri ste i prema Velimiru Srići?
- Da, drugi je primjer donedavni predsjednik zagrebačke Skupštine Velimir Srića, u čiju stručnost ne ulazim. On je dopustio sebi da kao neovisni stručnjak postane predsjednikom zagrebačkog parlamenta tako što ga je predložila jedna stranka. Kasnije je rekao da su stranke plemena, a njihovi šefovi poglavice. To znači da je gđa Vesna Pusić poglavica i da je jedno od plemena HNS, stranka koja mu je omogućila da postane šef Skupštine. Sve me to živcira jer želim da se u Hrvatskoj postave standardi kao na zapadu. U svijetu se točno zna tko su političari i kakva je njihova uloga.
Ali, političari sami daju materijal za kritike. Jer što reći kad, na primjer, ministar prometa kaže da se prihvatio dužnosti jer se nije tražila stručnost?
- Dosta bi bilo te demagogije. Naravno da je ministar Kovač na to mjesto došao kao političar. Svi su došli na taj način i svuda u svijetu je tako. Ministri su prije svega političari, jer je to politička funkcija. Nigdje, ni u Europi ni kod nas, ne piše da ministar treba biti stručnjak. Ministar mora objasniti biračima što radi, a opoziciji što je napravio. Stručni posao radi državna administracija, ali je naš problem što je ona nekvalitetna. Njemački ministar financija, na primjer, uopće nije ekonomski stručnjak, a ministar vanjskih poslova Fischer ima srednju školu! I nikome u Njemačkoj ne pada na pamet da ih osporava.
Razgovarala Mladenka ŠARIĆ
