Uopće nije dilema baciti perilicu ili je popraviti, pogotovo ako nije odradila ni dvije tisuće pranja. No zna li se da je životni vijek tih uređaja skraćen sa 20 na pet godina, da se namjerno rade lošiji proizvodi i programiraju da se brže kvare te da obično nema dostupnih rezervnih dijelova na tržištu, potrošačima ne preostaje ništa drugo nego da iskeširaju novac za novu koja će se također pokvariti gotovo u dan kad istekne jamstvo.
Opravdanja proizvođača
– Proizvođači se redovito pravdaju da potrošači žele noviji model i dizajn. Možda to vrijedi za novi model cipela, ali da se netko želi rješavati perilice za rublje samo zato što je izašao novi model, uistinu je teško povjerovati. Istraživanje Eurobarometra potvrdilo je da 77 posto građana preferira popravak od nove kupnje – kaže Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u Europskom parlamentu.
Još od početka masovne proizvodnje žarulja, kada je kartel okupljen oko General Electrica odlučio da će vijek žarulja skratiti s tri na oko tisuću sati, propisavši kazne za sve koji bi napravili kvalitetniju žarulju od dogovorene, programirana kvarenja postala su pravilo, ističe ona.
Nizozemska agencija za zaštitu potrošača dokazala je da je čak 84 posto mobitela s androidom ne radi sa zadnjim softverom. Dokazano je i kako se mobiteli sve češće počinju sastavljati tako da ih lijepe te ih je u slučaju popravka iznimno teško rastaviti bez da se dodatno oštete. Prije se lako moglo popraviti i vrata hladnjaka, ležaj perilice za rublje ili obični mikser. No danas rezervnih dijelova uopće nema na tržištu ili su im cijene nerealno visoke da bi popravak bio isplativ.
Rok za rezervne dijelove
Stoga je Borzan na nedavnoj raspravi o Paketu za kružnu ekonomiju na plenarnom zasjedanju u Bruxellesu predložila mjere za mogućnost popravka kvarljivih uređaja čime bi se, uvjerena je, ostvarile značajne uštede na ekonomskom i ekološkom planu.
Studija Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta pokazala je, naime, kako bi smanjenje takozvanog planiranog kvarenja i povećanje broja popravaka dovelo do ušteda za potrošače u iznosu šest milijardi eura godišnje.
No da bi se došlo do tih ušteda, u postojeće direktive valja dodati i rok do kada rezervni dijelovi za njih obavezno moraju biti dostupni na tržištu te da njihova cijena u odnosu na cijenu cijelog proizvoda mora biti razumna. Izračunato je da 10 tisuća tona otpada bacanjem stvara jedno radno mjesto, reciklažom 36, a popravkom ili prenamjenom čak 296 radnih mjesta.*
>> Jeste li znali kako pametnim odabirom možete ostvariti maksimalne uštede?
