Točno šest sati pred saborskim Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav trajalo je današnje saslušavanje još 11 kandidata i kandidatkinja za suce i sutkinje Ustavnog suda. Članice i članovi Odbora, kao i još neki saborski zastupnici koji su prisustvovali saslušanju, opet su svim kandidatima i kandidatkinjama postavljali uglavnom ista pitanja pa su se mogle doznati razlike u razmišljanju onih koji žele biti suci i sutkinje Ustavnog suda.
A kako je među njima bilo i aktualnih sudaca i sutkinja Ustavnog suda, čulo se i to što oni kažu o nekim odlukama u čijem su donošenju i sami sudjelovali ili su pak na te odluke većine kolega i kolegica uložili izdvojeno mišljenje. Usto, neki su se kandidati i kandidatkinje u svojim odgovorima na postavljena pitanja izbjegavali jasno odrediti, uz razne izlike, a tek su rijetki na svako pitanje dali jasan i precizan odgovor bez bilo kakvih izmotavanja i okolišanja.
Kandidat Neven Cirkveni kazao je da je u našem pravnom sustavu vidljiva određena doza deficitarnosti zdravog razuma, što se ponekad vidi i u radu Ustavnog suda. Dodao je kako je za jedan dio političke strukture pozicija u Ustavnom sudu bila kao neka dobra sinekura. Nastavio je da imamo dobre ustavne suce i dobar Ustavni sud, ali da to nije dovoljno jer trebamo imati izvrsne suce i izvrstan Ustavni sud. On ne bi imao ništa protiv da odluku o izboru ustavnih sudaca i sutkinja donose računala, odnosno, umjetna inteligencija.
Ustavni sud smatra bitnim elementom u pravnom i političkom sustavu zemlje i bilo kakva pomisao o neimanju ili ukidanju Ustavnog suda potpuno mu je neprihvatljiva. Založio se i za institut izdvojenih mišljenja sudaca i sutkinja, kao i za njihovo javno objavljivanje. Potkrijepio je to riječima kako se nekada divi izdvojenim mišljenjima i našeg Ustavnog suda jer, kako reče, treba imati puno znanja i snage izaći sa svojim stavom na teren. Smatra da bilo dobro sjednice Ustavnog suda javno prenositi je "javnost uvijek isključuje bilo kakvu sumnju". Ocijenio je da jedan dio ljudi iz pravosudnog sustava, pa i suci, ulazi u neprimjerena ponašanja, odnosno druženja s ljudima s kojima se ne bi trebali družiti. Na pitanje što misli o tome da se Ustavni sud proglasio nenadležnim u slučaju ustavne tužbe i zahtjeva za utvrđivanjem ustavnosti Vladine odluke o zatvaranju Markova trga, uzvratio je da ustavni suci tada "možda nisu imali hrabrosti izaći na teren i dati drugačiji odgovor".
VEZANI ČLANCI:
Mario Vukelić je o temi zabrane rada nedjeljom i dosljednosti Ustavnog suda rekao da ta tema osim pravnog ima i političko značenje te bi zakonodavac trebao biti fleksibilniji, u smislu da se anticipiraju sve moguće situacije. Što misli o izjavama kojima se predlaže ukidanje Ustavnog suda iskazao je riječima kako se ne bi niti natjecao za mjesto ustavnog suca da misli da Ustavni sud treba ukinuti. Iako je napomenuo kako je bilo i dobrih i loših odluka Ustavnog suda, kao i onih koje su izazvale oštre podjele, smatra da se svaka odluka koju taj sud donese, bila ovakva ili onakva, mora poštovati i provoditi. Njegov je stav i to da je dužnost sudaca suzdržavati se odluka i izjava koje bi bile pristrane, pa i u političkom smislu.
Upitan za potrebu donošenja i postupak ocjene ustavnosti lex Agrokora te adekvatnosti i dovoljnosti stečajnog zakona, uzvratio je kako je lex Agrokor bio potreban jer postoje slučajevi kada je "netko prevelik da bi propao", misleći na posljedice koje bi uslijedile. Na kraju je uputio i kritiku saborskim zastupnicima kazavši da je žalosno što Sabor ne izdaje pročišćene tekstove zakona, a nema ni njihovih prijevoda na engleskom jeziku.
Govoreći o korupciji Marta Dragičević Prtenjača ustvrdila je da mi i nemamo tako loše zakone, ali je najveći problem u njihovoj provedbi. Provedba je loša i selektivna, rekla je. Upozorila je da ponekad korupciju treba razlikovati od malverzacije. Naglasila je da kada je neko kazneno djelo korupcija, onda ga treba dosljedno procesuirati jer se javnosti mora poslati jasna poruka da se to ne smije raditi, da to nije dozvoljeno. Založila se za puno veću i snažniju zakonsku zaštitu zviždača, kao i za ujednačenost sudskih odluka i presuda kada je riječ o sudskim postupcima u kojima je činjenično stanje slično ili istovjetno. Na kraju je saborskim zastupnicima uputila apel kazavši da su ustavno pravo i ustavnopravni stručnjaci zadnja brana i barijera koja štiti ljudska prava i ustavnopravni poredak Republike Hrvatske pa ih je zamolila da u Ustavni sud izaberu najbolje ljude.
Sutkinja Ustavnog suda Lovorka Kušan reče pak da nije zadovoljna kada se predmeti na Ustavnom sudu ne dodjeljuju nasumično, abecednim redom, odnosno kada se određena vrsta predmeta dodjeljuje uvijek istom sucu ili sutkinji. Kada je riječ o neprimjeni načela razmjernosti upozorila je kako je prosječna dob sudaca u nas 56 godina, što znači da mnogi suci tijekom studija nisu ništa učili o načelu razmjernosti, a da stečeno znanje u nekoj instituciji ipak daje neku sigurnost. Zato se založila da suci dobiju mlađe savjetnike koji su tijekom svoga obrazovanja učili i susretali se s temama kojih prije nije bilo. Za nju ideja ukidanja Ustavnog suda nije dobra. U komentiranje vokabulara koji javno razmjenjuju određeni predstavnici vlasti nije se htjela upuštati.
Naglasila je da su mogućnosti utjecaja na suce ogromne i da taj utjecaj može dolaziti i izvana i iznutra, uz tvrdnju da "ako javnost nema povjerenja u pravosuđe, onda nema ni vladavine prava, onda odluka suca ima snagu moći, a ne snagu argumenata i prava, a to nije prihvatljivo". Za javnost rada Ustavnog suda reče da može biti dobrodošla, ali da ipak postoje i oni slučajevi kada je u određenom trenutku postupak potrebno zatvoriti za javnost. Također smatra da se odnosi u parlamentu mogu projicirati na odnose u Ustavnom sudu. To što određeni suci postanu suci Ustavnog suda neposredno nakon obnašanja neke političke funkcije, nije joj prihvatljivo jer politički odnosi mogu biti prekopirani na odnose unutar Ustavnom suda, što je ocijenila jako lošim.
Ustavni sudac Miroslav Šumanović iskazao je stav da je javnost rada u ovom sazivu Ustavnog suda izražena više nego je to bilo u prijašnjim sazivima. Ipak, napomenuo je kako na svim sudovima u svijetu, u kojima se odlučuje unutar vijeća, to sudačko vijećanje tajno, bez kamera, što jamči slobodno i neovisno odlučivanje sudaca. No, izrečeno je dopunio opaskom kako je uvijek za to da javnost zna kako se radi. Ako se pak odstupi od abecednog reda pri dodjeljivanju predmeta, za to, prema njegovu mišljenju, trebaju postojati razumni razlozi. Izlaženje informacija iz izvida u javnost nije mu prihvatljivo. Na upit o odnosima i susretima koje je Ivan Turudić, kao sudac, imao s Josipom Rimac i Zdravkom Mamićem kazao je kako je Turudić prošao provjere te je to za njega završen slučaj, a na hipotetske situacije ne bi htio odgovarati. Na pitanje o moliteljima pred bolnicama uzvratio je kako je malo nezgodno odgovarati na takva pitanja, da je to sklizak teren.
Sudac Ustavnog suda Mario Jelušić izjave da bi Ustavni sud trebalo ukinuti ocijenio je neprimjerenim kvalifikacijama pa je, citirajući Miroslava Krležu, dodao kako preko takvih izjava treba prijeći s uzvišenom gospodskom superiornošću. Prema njegovu mišljenju takve teze o ukidanju Ustavnog suda dolaze od onih javnih osoba koje možda nisu zadovoljne djelovanjem toga suda pa im je, kako reče, najlakše reći da Ustavni sud nije potreban.
O pitanu odluke Ustavnog suda da se proglasi nenadležnim za ocjenu ustavnosti Vladine uredbe o zabrani okupljanja na Markovu trgu pozvao se na sigurnosne razloge te zabrane, uz objašnjenje kako su se suci Ustavnog suda u tom slučaju "koncentrirali na primjenu toga propisa, a ne na samu uredbu koja predstavlja normativni akt". Na pitanje oko novog Zakona o izbornim jedinicama i svim njegovim nelogičnostima, govorio je nadugačko i naširoko. Uglavnom, u novom zakonu i novom kroju izbornih jedinica ne vidi ništa sporno. Kao ni u činjenici da se kandidira za treći mandat u Ustavnom sudu, što je bilo potaknuto pitanjem može li izbor ustavnog suca biti cjeloživotna karijera, jer tri mandata znače 24 godine bivanja u Ustavnom sudu.
Vesna Alaburić svoju je kandidaturu i motiv za nju ilustrirala navođenjem dvojice svojih profesionalnih uzora. Prvi je jedan afroamerički odvjetnik koji je, unatoč tome što je zbog toga prvotno bio izopćen iz svoje zajednice, prihvatio zastupati visokorangiranog člana Ku Klux Klana smatrajući da svatko ima pravo na okupljanje. A drugi joj je uzor jedan američki sudac koji se branio prava gay populacije, pravo žena na pobačaj, pravo na slobodu političkog govora, pa čak i pravo na paljenje američke zastave.
Na pitanje o Vladinoj uredbi o zabrani okupljanja na Markovu trgu i odluci Ustavnog suda da je nenadležan odlučivati o ustavnosti te uredbe, jasno je kazala da uredba predstavlja propis i kao takva podliježe kontroli i ustavnosti i zakonitost pa je Ustavni sud zato trebao razmotriti ustavnost te uredbe te utvrditi je li zaštita cijelog prostora između Vlade i Sabora potrebna i neophodna. Mislim da Ustavni sud u tom slučaju nije donio pravilnu odluku i trebao je ocjenjivati zakonitost Vladine uredbe, kazala je Alaburić. Upitana o slobodi govora u Saboru, u kontekstu povećanja broja tužbi za klevetu, odnosno građanskih parnica protiv saborskih zastupnika koje u tom slučaju ne štiti zastupnički imunitet, Alaburić reče kako je zagovornica principa da je zaštićeno sve ono što je izrečeno pod krovom parlamenta.
Naglasila je da saborski zastupnik u Saboru može reći što god želi, a građani će to onda ocijeniti i vrednovati na izborima. Na pitanje curenja informacija iz izvida i njihovog objavljivanja u medijima, uzvratila je riječima: "Ako dosegnete neke granice izvještavanja pa ih sad sužavate, legitimna su pitanja - zašto to radite u tom trenutku, što time želite postići." Za Ustavni sud je rekla da je to jako važna i jako potreba institucija, što znači da nam Ustavni sud treba. Izdvojena mišljenja sudaca ocijenila je dragocjenima jer je, kako reče, jako važno znati što je svaki sudac o konkretnoj stvari konkretno mislio, pogotovo ako nije mislio isto ono što je mislila i odlučila većina.
Pritom je istaknula da se vrlo često granice nekih sloboda šire upravo izdvojenim mišljenjima koja s vremenom postanu mišljenjem većine. Dobro je što je zakonodavac omogućio izdvojena mišljenja i kada vidim neko izdvojeno mišljenje dođe mi da tom sucu pošaljem pusu jer je imao hrabrosti i volje za to, potkrijepila je Vesna Alaburić ovim riječima svoj stav. Na kraju, za način izražavanja naših dužnosnika rekla je da često nije primjeren, da pozivanje na životinjsko carstvo i etiketiranje te vrste ne pridonosi kulturnom i uljuđenom komuniciranju. Ipak, dodala je, ni takav način ophođenja i komuniciranja ne smatra utuživim, mada bi voljela da javna komunikacija bude uljuđenija.
Nives Vrvilo je odmah naglasila kako je u Ustavnom sudu sadržano sve ono izvrsno u našem pravu te joj je drago što taj sud postoji. Na pitanje radi li se u slučaju Ivana Turudića i njegovih odnosa i susreta s Josipom Rimac i Zdravkom Mamićem o neprimjerenim kontaktima, uzvratila je da nije upućena u tom tko se s kim sastajao pa to ne bi komentirala.
Alen Rajko nije pobornik samopredlaganja ljudi za neke funkcije, radije bi da ih predlažu neke druge institucije. U slučaju Zakona o izbornim jedinicama rekao je da Ustavni sud nije išao do kraja, jer je prvotno postavio logične kriterije za donošenje novog zakona, ali kasnije nije inzistirao na provedbi vlastite odluke. A takvo djelovanje, naglasio je, ne pridonosi ugledu Ustavnog suda u javnosti. Sličnom je ocijenio i situaciju kada je u pitanju bilo pravo na pobačaj. Na temu Vladine uredbe o zabrani okupljanja na Markovu trgu, kazao je da je Ustavni sud trebao ići u meritum i proglasiti se nadležnim za tu odluku. Izdvojena mišljenja sudaca smatra važnima i ne vidi razloga da ih se javno ne objavi. Važno je vidjeti što misle i oni koji su ostali u manjini, i zato izdvojena mišljenja treba objavljivati, založio se Rajko.
Željko Matijašec smatra da zakon o pobačaju treba osuvremeniti, a da su pri izradi novog Zakona o izbornim jedinicama napravljene neke nelogičnosti pa su izborne jedinice "neživotne i prostorno nisu logične". Izdvojena mišljenja sudaca smatra dobrom praksom, kao i njihovi javnu objavu. Za posljednji sastav Ustavnog suda reče da je donio dosta dobrih odluka te da je u odluci vezanoj uz roditelje odgojitelje sud odlučio pravilno.
Ivana Milas Klarić je na pitanje kako ocjenjuje rad posljednjeg sastava Ustavnog suda kada je riječ o zaštiti prava djece, uzvratila da je opseg predmeta Ustavnog suda jako velik i ne može se ocjena jednog kolektivnog tijela od 13 sudaca, koje je donijelo mnoštvo odluka, ocijeniti kroz jedan aspekt odluka. Ipak, dodala je, kako je vezano uz tematiku zaštite prava djece više zanimljivih odluka bilo u prošlom sazivu suda i te su odluke u javnosti izazvale više rasprava, posebice one o udomiteljstvu. Za ovaj saziv Ustavnog suda nemam razloga biti osobito kritična, za razliku o onog prošlog, istaknula je.
Potom je ustvrdila da su u posljednjem desetljeću sve pravobraniteljske institucije, ali i još neke, poput Povjerenika za informiranje, značajno izgubile na autoritetu jer su utišane, a nekima je izmjenama zakona neovisnost ili smanjena ili ukinuta, što je direktno uplitanje politike u sam sadržaj i smisao postojanja tih institucija. Moj je stav, kada neke institucije imate, onda ih ne treba ukidati, već ih treba jačati, naglasila je Milas Klarić. Pitanja o tome treba li nam Ustavni sud dovela je u vezu s percepcijom o nekim odlukama toga suda. Razloge za Vladinu zabranu okupljanja na Markovu trgu, ne vidi. Uredbama Vlade ne može se tako odlučivati o takvim stvarima, Markov trg je javni prostor, istaknula je.
Kako je svojevremeno bila pravobraniteljica za djecu to je na pitanje kako gleda na to da neprihvaćanje izvješća pravobraniteljice u Saboru znači i njenu automatsku smjenu, uzvratila da je to dokaz oduzimanja neovisnosti toj instituciji. Kada je riječ o institucijama za zaštitu ljudskih prava, založila bih se za mandat bez mogućnosti smjene prije vremena i bez mogućnosti zadiranja u sadržaj i rad te institucije, naglasila je. Na pitanje o učestalim situacijama da premijer smjenjuje ministre, iako ih imenuje Sabor, uzvratila je da, ako Sabor imenuje Vladu, onda bi trebalo drugačije nego što je to sad slučaj provoditi i proceduru razrješenja ministara.
>>> FOTO Ovo je 11 zastupnika koje plaćamo, a u Saboru nisu ni zucnuli
