Od 1992. do 2001. godine u samo 100 poduzeća koja je "pročešljala" Državna revizija nestalo je 25.475 radnih mjesta. U njima su, naime, 1992. godine bile zaposlene 41.562 osobe, a 2001. godine taj je broj pao na 16.087. To, međutim, nije sve jer su pretvorba i privatizacija bile pune sumnjivih novčanih transakcija. Novac se davao iz ruke u ruku, što nigdje nije registrirano, prodavale su se nepostojeće nekretnine, a i one koje se nisu smjele prodavati ili koje čak nisu bile vlasništvo onih koji su ih prodavali. Milijuni kuna završili su u nečijim džepovima na nezakonit način a da nitko za to nije odgovarao. Ističe to saborski zastupnik SDP-a Branko Tušek, koji je dva dana i dvije noći u Klubu zastupnika te stranke čitao i proučavao 3000 stranica izvješća Državne revizije, te se nije mogao načuditi koliko mutnih stvari ondje ima. Njegov je zaključak jednostavan:
- Možda ćemo već do ljeta, odnosno do 15. srpnja, morati donijeti izmjene kaznenog zakona kako bi se sankcionirao kriminal počinjen u pretvorbi i privatizaciji. U taj zakon moramo vratiti određena kaznena djela. Moramo vidjeti kamo je nestao velik novac. Kako Revizija mora obaviti svoj posao još u 1800 poduzeća, i to do 1. siječnja 2003. godine, a to je nemoguće, moramo mijenjati i Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije.
Nestale tisuće radnih mjesta
Kada je riječ o nestanku radnih mjesta, Tušek je napravio analizu po djelatnostima i regijama. Tako je u Slavoniji u tih devet godina u 16 poduzeća od 4839 radnih mjesta nestalo 3039, u Dalmaciji je u 18 poduzeća od 6025 radnih mjesta nestalo 3065, a u Zagrebu su od 1992. u 30 poduzeća od 17.974 radna mjesta nestala 12.563 mjesta.
Tušek navodi primjer hotelsko-turističkog poduzeća "Slano-Dubrovnik", gdje su prodane nekretnine koje ni po površini, ni po cijeni ne odgovaraju cijeni iz natječaja, nije izvršena ni uplata, a novac je "nekome dan ili je išao iz ruke u ruku". Na kraju, ističe, nekamo je nestalo 425.000 njemačkih maraka. A zanimljivo je, tvrdi Tušek, da su te nekretnine bile vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju. Nema dokaza o plaćanju ni u slučaju u kojemu je "Opskrba Vinkovci" prodala Gradski podrum, pa se postavlja pitanje gdje je 287.120 kuna.
Bogatstvo od šećera
Tušek iznosi i primjer "Doma Zagreb", gdje su po njegovim riječima za 500.000 DEM prodane nekretnine koje su vrijedile 918.000 DEM. Gdje je razlika, pita Tušek i navodi da je prodano zemljište u Medulinu u vrijednosti dva milijuna DEM, a bilo je vlasništvo HFP-a. Posebna je priča, po njegovim riječima, "Šećerana Županja", u kojoj početkom pretvorbe "zalihe robe uopće nisu ušle u procjenu". Navodi primjer da se na šećeru može odlično zaraditi, pa objašnjava da se samo na 40.000 tona šećera, proda li se tona po cijeni samo kunu višoj od tržišne, može zaraditi 40-45 milijuna kuna. Ističe i da su šećer prodavali sami sebi jer su imali tvrtku "Hadeku" u Zagrebu. SDP-ov zastupnik iznosi i primjer "IKOM-a Zagreb", gdje su, tvrdi, "pokazali zavidnu sposobnost u dijeljenju kredita". Objašnjava da su članovi Uprave sami sebi dijelili kredite od 360.000 kuna, ali su istovremeno po 110.000 kuna kredita davali članovima Nadzornog odbora koji su ih trebali kontrolirati. Od jednog takvog kredita vraćeno je 4600, a od drugog 7300 kuna.
Darko Đuretek
