oista je teško sjetiti se godine koja je obilovala s toliko važnih događaja kao što je to 1968. Ustvari, nemoguće. Ključni događaj razdoblja napetosti između dvije supersile, SSSR-a i SAD-a bio je, svakako Vijetnamski rat. Višegodišnje krvoproliće i danas je predmet prijepora u Americi. Ofenziva Tet kojom su sjevernovijetnamske snage pokušale srušiti režim u Saigonu nije završila izravnim uspjehom.
No, došla je na vrhuncu američke umiješanosti u rat te razuvjerila javnost SAD-a da se u indokineskoj državi sve odvija prema planu. Nedugo nakon njezina početka zbio se i najtragičniji događaj cijeloga rata. Skupina od stotinjak američkih vojnika 16. ožujka 1968. ujutro stigla je do naselja Son My sa zapovijedi da provjeri skrivaju li se ondje, pogotovo u zaseoku My Lai, pripadnici 48. bataljuna Nacionalne oslobodilačke fronte, neprijateljskih gerilaca. U divljačkom ludilu američki su vojnici poubijali 504 vijetnamska civila, od toga 220 djece mlađe od 12 godina. Sakaćenja, grupna silovanja, ubojstva metkom iz blizine. Masakr je zaustavljen intervencijom helikopterske posade pod zapovijedanjem poručnika Hugha Thompsona koja je pod prijetnjom upotrebe oružja protiv američkih vojnika koji su provodili masakr izvela iz pakla deset civila. Na kraju, 14 je časnika izvedeno pred vojni sud nakon gotovo dvije godine zataškavanja. Osuđen je samo jedan, poručnik William Calley, na doživotni zatvor, no nakon samo tri i pol godine kućnog pritvora pušten je na slobodu uredbom predsjednika Nixona. Nastavio je s normalnim životom, a gotovo 40 godina nakon masakra poručio je javnosti kako mu je žao. Sjedinjene Američke Države doista će pamtiti tu ‘68.
Ubijen Robert Kennedy
Nešto nakon ponoći 5. lipnja, Robert Kennedy odlazio je iz hotela Ambassador u Los Angelesu gdje održao govor nakon pobjede na kalifornijskim izborima za demokratskog predsjedničkog kandidata. Dok je izlazio iz hotela, na njega je pištolj potegao palestinski izbjeglica, ali kršćanin, Sirhan Sirhan smrtno ga ranivši. Kao i u slučaju ubojstva njegova brata, Johna Fitzgeralda Kennedyja ubijenog pet godina ranije, i danas se raspravlja o različitim teorijama zašto je Robert Kennedy ubijen. Sirhan Sirhan i dalje je u zatvoru, tek je 1989. godine dao labavo objašnjenje zašto je pucao u kandidata za kojeg se vjerovalo da Americi može donijeti mir i stabilnosti. Što je trebao učiniti zajedno s liderom crne Amerike, Martinom Lutherom Kingom Jr-em. Za svoju je borbu za ljudska prava nenasilnim sredstvima King dobio i Nobelovu nagradu za mir. Doista, čovjek koji je izgovorio jednu od najznamenitijih rečenica u povijesti svijeta, “I have a dream”, za marša na Washington 1963. godine, bio je ikona ljudskih prava ne samo u Americi. I u vrijeme njegova ubojstva planirao je novi mirovni prosvjed u glavnom gradu SAD-a, kampanju sirotinje, kako ju je namjerio nazvati, usmjerenu na premošćivanje jaza između bogatih i siromašnih. Stajao je na balkonu drugog kata hotela Lorraine kada ga je metkom iz puške Remington pogodio sitni prijestupnik James Earl Ray. Ubojstvo je izazvalo niz nasilnih demonstracija diljem Amerike, a kao i kod braće Kennedy razvile su se i brojne teorije zavjere. Ray je u zatvoru proveo 29 godina, sve dok nije umro, i do kraja života tvrdio kako je u pitanju zavjera u kojoj je on jedini žrtvovan. Borba za građanska prava nije stala Kingovom smrću. Olimpijske igre u Meksiko Cityju ostat će upamćene po simboličnom prosvjedu američkih crnih atletičara Tommieja Smitha i Johna Carlosa koji su za sviranja američke himne nakon dodjele im zlatne i brončane medalje za sprint na 200 metara dignuli ruke s crnom rukavicom. Rijetko je kada na Olimpijadama ispoljen tako otvoren politički stav. Gotovo je pa nevjerojatno da je te iste godine na američkoj televiziji prikazan prvi međurasni poljubac. Dogodilo se to ni manje ni više nego u Zvjezdanim stazama, akteri su William Shatner i Nichelle Nichols. I o tome traje debata, je li to bio prvi pa i pravi poljubac. Kako god bilo, Amerika je ionako ovdje puno zaostajala za Europom gdje tako nešto nije bilo ništa novoga. U tako tmurnoj situaciji američkoj je javnosti kao novi predsjednik bio prihvatljiv i netko poput Richarda Nixona.
Njegov je boravak u Bijeloj kući u kojoj je stolovao uz izdašnu podršku i savjetovanje Henryja Kissingera gotovo neprestano bio obojen kontroverzom. Sve do njegova opoziva, prvog u američkoj povijesti. U međuvremenu, zabilježio je neuspješnu kampanju u Vijetnamu koja je završila gubitkom rata. Takvoj nestabilnosti nije pomogla ni akcija sovjetskih snaga u jednoj od zemalja Istočnog bloka. Praško proljeće počelo je već početkom godine kada vodstvo Komunističke partije Čehoslovačke preuzima Alexander Dubček i počinje s reformama. Još ljudskih prava za građane, decentralizacija ekonomije i demokratizacija – sve su pojmovi koji sovjetskom vodstvu nisu prihvatljivi. Nije im previše mirisalo ni razdvajanje zemlje na tri dijela koje je trebalo nastupiti nakon široke nacionalne debate. Dosta je dugo i trebalo Sovjetima dok nisu pokrenuli 650.000 vojnika raspoređenih u najbolje jedinice vojski Varšavskog pakta naoružane najmodernijim naoružanjem. Svih osim onih iz Istočne Njemačke zbog bojazni da se ne jave reminiscencije na nacističku invaziju. Računalo se kako će im za pokoravanje Čehoslovačke trebati tek nekih četiri dana. No, uporan, mudar i miroljubiv otpor tražio je veće napore, no Brežnjevljeva je doktrina ipak ispoštovana, niti jedna zemlja pa niti Čehoslovačka nije smjela kliznuti prema kapitalizmu. Samospaljivanje Jana Palacha 16. siječnja 1969. bio je čin koji će zauvijek držati te događaje u sjećanjima Čeha i Slovaka kojih je iz zemlje emigriralo nekih 300.000. Sve što su Sovjeti dopustili je jedina formalna promjena, podjela na Češku i Slovačku Republiku koje ostaju zajedno sve do pada Berlinskog zida 1989. godine.
Studentski nemiri
Plamti veliki dio Europe, uz Čehoslovačku i Francuska, ali i Jugoslavija. U Hrvatskoj previranja počinju ranije, 1967. nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika koji, prema hrvatskim jezikoslovcima, nije smio biti hrvatskosrpski. Duh se Praškog proljeća nadvio i nad sveučilišta, veliki studentski prosvjedi u Zagrebu, ali i u Beogradu, odisali su nacionalnim osjećajem kao i traženjem socijalizma s ljudskim licem, pluralizma mišljenja. Podrške je bilo malo, pogotovo ne u Zagrebu, prosvjedi su ugušeni. No, ideje nisu zaustavljene, kao što će se vidjeti 1971. godine u traženju reformi i previranjima u Komunističkoj partiji u Hrvatskom proljeću čija će se važnost također vidjeti nakon pada Berlinskog zida. U sjeni svih tih ratova i političkih previranja odvijala su se velika dostignuća u tehnologiji i znanosti. Nažalost, upravo je 1968., 27. ožujka, poginuo prvi čovjek u svemiru, Jurij Gagarin. I opet, brojne su teorije oko pada zrakoplova MiG-15UTI kojim je letio s instruktorom Vladimirom Serjoginom. Prilično je uvjerljiva ona po kojoj je drugi avion proletio preblizu Gagarinovu te ga bacio u kovit iz kojeg se heroj svemira više nije mogao izvući. Kremiran je, a urna je ugrađena u Kremaljski zid na Crvenom trgu. Posada Apolla 8 bila je prva koja je ušla u Mjesečevu orbitu i vratila se na Zemlju. Međutim, posada, Frank Borman, James Lovell i William Anders, snimila je i jednu od najznamenitijih fotografija Zemlje iz svemira. Krajem rujna 1968. svijetu je predstavljen legendarni jumbo jet, Boeing 747. Držao je rekord u broju putnika koje može prevesti cijelih 37 godina. Od 1540 napravljenih, 60 je palo odnoseći 3722 života. Ipak, nijedan putnički zrakoplov nije ostvario takvu prepoznatljivost i status. Gospodin imena Douglas Engelbart, ne vjerujemo da ste za njega čuli, osmislio je te iste 1968. računalni miš. Puno prije nego što ćemo taj gadget koristiti kod kuće. I ne samo to, dao je viziju e-mailova, hiperteksta, tekstualnih procesora, grafičkog sučelja. Sve to davno prije nego što će sve to planetarno popularnim učiniti ljudi poput Stevea Jobsa ili Billa Gatesa. Iste ove godine pojavljuje se kao četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik Zagrebačka biblija. Iako još u komunizmu, Stvarnost je objavila taj prijevod na naš jezik iz izvornika. A Stvarnost je bila društveni izdavač. Svakome je bilo jasno kako će to biti godina za pamćenje. I Johnnyju Štuliću, čija je Azra 1982. na albumu Filigranski pločnici objavila pjesmu – ‘68.
Šezdesetosmaši su Kukoč, Boban, Gibonni i predsjednica
Osim što je po događajima od svjetske važnosti 1968. jedna od najvažnijih godina u povijesti, za nas ona ima i dodatan značaj. Jer, 1968. godine rodio se niz naših javnih osoba koje danas, ili su u nekom periodu prije, ključno utjecale na barem neku sferu našeg društva. Primjerice, ove godine svoj će 50. rođendan proslaviti predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Na zbivanja u hrvatskom nogometu ključno utječe Davor Šuker, dok je njegov kolega vatreni Zvonimir Boban jedan od najviših dužnosnika FIFA-e. Još će jedan vatreni slaviti okruglu obljetnicu, strijelac senzacionalnog pogotka protiv Njemačke na SP-u u Francuskoj 1998. Robert Jarni. Ljubiteljima košarke sasvim sigurno barem povremeno sjećanja probude majstorije Tonija Kukoča koji je također rođen 1968. Njima je svima generacija jedan Zlatan Stipišić-Gibonni, pa Damir Urban, a za njima i Tomislav Bralić, Alen Vitasović, Maja Blagdan. Eric Bana, odnosno Banadinović, poznati australski glumac hrvatskog porijekla također će ove godine postati 50-godišnjak, od domaćih tu su Saša Anočić i Nataša Dorčić. A onda su tu i danas velika glumačka imena poput Daniela Craiga, Willa Smitha, Cube Goodinga Jr.-a, Ashley Judd, Gillian Anderson, Owen Wilson, Kiefer Sutherland – svi ulaze u šesto desetljeće. Prije nekoliko godina zagrebačkim je gostom bio i nekadašnji svjetski prvak u Formuli 1 Mika Hakkinen, i ikona francuske desnice Marine Le Pen također navršava 50. Bez sumnje, teško je naći godinu koja je dala ovoliko domaćih i svjetskih poznatih osoba koje na ovaj ili onaj način prožimaju svojim odlukama, izvedbama ili igrama naše živote.
stvarno su ključno utjecale: maja blagdan,alen vitasović,tomislav bralić.robert jarni,šuker,ovo je genijalno,ovako je nekada pisao lutajući reporter gerhard ledić:otelila krava tele s tri glave