Kolona iznurenih, mršavih vojnika probijala se kroz džunglu kada su ih iznenada vatrom zasuli vietkongovci. Nije to dio filmskog scenarija, već svakodnevica desetak tisuća pripadnika naroda Hmong koji još uvijek, 35 godina nakon službenog završetka, vode Vijetnamski rat s komunističkim postrojbama.
Dok su za većinu svijeta pad Saigona u svibnju 1975. i dramatične snimke bijega helikopterima s krova američkog veleposlanstva označile kraj jednog od najkrvavijih ratova druge polovice dvadesetog stoljeća, za Hmonge je to predstavljao početak pakla. Još sredinom šezdesetih godina američka CIA naoružala je, obučila i ustrojila vojnike iz Laosa koji su im pomagali u borbi protiv komunističkih napadača sa sjevera. Gotovo 40 tisuća Hmonga primilo je američko naoružanje, obuku, ali i obećanje da će, pođe li nešto po zlu, biti evakuirani u SAD. Ipak, pri padu Južnog Vijetnama, u vrijeme kada su vietkongovci nadirali prema predsjedničkoj palači u Saigonu, iz zemlje su izvučeni samo čelnici Hmonga, dok je šezdesetak tisuća ljudi, boraca i njihovih obitelji ostavljeno na milost i nemilost sjevernovijetnamskih snaga. Nemajući drugoga izbora, tisuće pripadnika naroda Hmong povuklo se duboko u džungle, a oni koji su ostali u gradu pobijeni su bez suđenja.
– Dođite i spasite nas, očajni smo, na kraju smo snaga. Kada mi je šef CIA-ine postaje u ruke davao ovaj bacač granata, tvrdio je da sam jedan od njih, a sada su nas zaboravili – kaže Va Ming za britanski Independent, 55-godišnji Hmong koji se po džunglama bori od rane mladosti. Gladni su, bosi i goli, jedu kuhanu koru s drveća ili šumske štakore koje ulove, a oružje otimaju od neprijatelja. Kada borac pogine, njegovo oružje u ruke uzimaju njegova djeca znajući da im je borba do smrti jedini izlaz jer na milost ni danas ne mogu računati. Danas ih je ostalo nekoliko tisuća. – Kada nas komunisti sve pobiju, ne dajte da nas se zaboravi – kaže Va Ming.
I u Hrvatskoj,65 godina nakon rata,partizani još uvijek izlaze iz šume.I ima ih sve više!